"NAŠE GORE LIST" Sećate li se Bojana Đorđića? Veliki talenat Mančester junajteda, član čuvene Zvezdine generacije sa Žigićem, Vidićem i Dudićem

10:25 | 22-02-2025

Fudbal 0

Autor: Redakcija

Bojan Đorđić je „naše gore list“, nekada veliki talenat Mančester junajteda, bio je član sjajne generacije Crvene zvezde sa Žigićem, Vidićem i Dudićem na terenu

FK Crvena zvezda

Đorđić je rođen u Beogradu, ali je odrastao u Švedskoj gde je njegov otac Ranko igrao fudbal i kasnije ostao da živi. Fudbalom je počeo da se bavi u Švedskoj, pa je posle sezone u dresu Bromapojkarne u kojoj je odigrao šest utakmica prešao u redove tadašnjeg šampiona Evrope Mančester junajteda 1999. godine. Od 1999. do 2004. bio je član slavnog kluba sa Old Traforda, ali je u tom periodu tri puta bio na pozajmicama, između ostalog i u Crvenoj zvezdi.

Početak u Mančesteru bio je ohrabrujući za njega, tako da je Aleks Ferguson u podmlatku imao novu nadu svetskog fudbala. Mladi Đorđić je svojim sjajnim partijama protiv svojih vršnjaka stigao do trofeja “Džimi Marfi“ u sezoni 1999/00, koji se dodeljuje najboljem mladom fudbaleru kluba. Nije mnogo vremena prošlo ni do njegovog debija za prvi tim “crvenih đavola“. U igru je ušao umesto slavnog Rajana Gigsa 15. maja 2001. godine protiv škotskog Seltika u revijalnom meču. Ipak, za sve te godine u Junajtedu je odigrao samo dva ligaška meča. Već u sezoni 2001/02. poslat je na pozajmicu u Šefild vensdej, gde se kao vrlo mlad fudbaler nije naigrao. Dobio je priliku na šest susreta, da bi u sezoni 2002/03. na kaljenju u danskom Arhusu upisao 26 nastupa.

NIKAD NIJE BILA OVAKVA SITUACIJA Igra se "večiti derbi", ali ovaj podatak će šokirati sve ljubitelje svetkovine srpskog fudbala

U leto 2003. godine Đorđić je stigao Crvenu zvezdu kao pozajmljeni igrač Mančester Junajteda. Pod vođstvom Slavoljuba Muslina crveno-beli su sklopili respektabilan sastav, a dolaskom Đorđića ekipa je dodatno dobila na kvalitetu. Za „crveno-bele” je odigrao 24 utakmice u svim takmičenjima i postigao jedan gol, i to kakav, sjajnim lob udarcem protiv danskog Odenzea u Kupu UEFA u pobedi od 4:3. Osvojio je duplu krunu sa crveno-belima i bio deo generacije u kojoj su igrali Nikola Žigić, Marko Pantelić, Nemanja Vidić… 

Put ga je dalje odveo u škotski Rendžers, gde se kratko zadržao 2005. godine odigravši pet utakmica, da bi od 2005. do 2007. godine za engleski Plimut zabeležio četiri pogotka u 44 meča. U Švedsku se vratio 2008. godine, gde je do 2010. odigrao 43 utakmice za AIK iz Stokholma, osvojio titulu i Kup 2009, kao i Superkup 2010. godine. Stigao je i do Mađarske, gde je u sezoni 2010/11. postao šampion sa Videotonom, ali nije bio standardan, jer je zabeležio samo četiri nastupa. Nastavio je da menja klubove i zemlje kao na traci, pa je 2012. godine odigrao pet utakmica za belgijski Antverpen, a u sezoni 2012/13. ponovo je zaigrao za Bromapojkarnu posle skoro deceniju i po. Zabeležio je 25 utakmica, da bi u 2014. upisao 13 utakmica za Vasalund, a u drugoj polovini 2014. godine put ga je odveo u Indiju, gde je igrao za Čenaj. 

U periodu od 1999. do 2000. godine odigrao je 20 susreta za reprezentaciju Švedske do 20 godina uz jedan pogodak, a od 2001. do 2003. je za mladu selekciju ove skandinavske zemlje upisao devet mečeva i jedan postignut gol. Ipak, kako se njegova karijera nije razvijala prema očekivanjima, nikada nije oblačio dres seniorske reprezentacije. 

Za više sportskih informacija, zapratite našu Fejsbuk stranicu.  

Komentari(0)

Loading