SRCE I DUŠA TIMA Jedan član Radničkog ima status legende, a nije igrač, ni trener

06:00 | 21-09-2025

Ostali sportovi 0

Autor: Redakcija

Koliko Petković znači Kragujevčanima govori podatak da dve decenije slavi uspehe i trofeje, ali i tuguje zbog poraza

Rukometaši Radničkog

Piše: Predrag Parezanović

U sportu je nekad džabe dobra selekcija, vrhunska tehnika ili pobednička taktika ako se neki igrač povredi, izađe sa terena ili se kasno vrati u tim. Tu onda na scenu stupa čovek iz senke, fizioterapeut, čiji rad i požrtvovanost sportisti umeju da cene.
Aleksandar Petković SPD Radnički
 

I fizio se povredi

- Doneo mi je rukomet i poraze, tugu, suze, povrede. Na jednoj utakmici, u kojoj su rukometašice Radničkog ostvarile uspeh u poslednjim sekundama meča sa aktuelnim šampionom Jagodinom, od silne radosti, dok sam sa igračicama skakao od sreće, pukla mi je Ahilova tetiva, jedna od najtežih povreda koju sportista može da doživi - priseća se Saša.

Jedan od takvih je Aleksandar Petković, fizioterapeut Rukometnog kluba Radnički. Koliko on znači Kragujevčanima govori podatak da dve decenije slavi uspehe i trofeje, ali i tuguje zbog poraza kojih, svakako, ima, ali su lepota sporta i spoj koji je tih godina bio neraskidiv.

U Radničkom ističu da je Sale fizio majstor svog posla, ali i da je duša tima. On je diplomirao na Višoj medicinskoj školi u Zemunu, sa željom da jednog dana bude fizioterapeut u sportskom klubu. I ta želja mu se ostvarila iako je stalno zaposlen u Službi za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju Univerzitetskog kliničkog centra u Kragujevcu.

- Prijatelj i kolega Vlada Šarenac, koji je tada bio šampion Srbije sa odbojkašima Radničkog, pozvao me je u ime direktora Ženskog rukometnog kluba Radnički Gorana Stanišića. Tako se moj život promenio i okrenuo kurs ka hali „Jezero“. Nisam se nikad pokajao, rukomet koji sam dotad pratio preko malih ekrana je ušao vrlo brzo u krv, a prijateljstvo i saradnja sa Rodoljubom Kurandićem, Stavrom Raškovićem, Marijanom Ilić, Sašom Jančićem i ostalima traju i danas - ističe Petković.

Razumevanje porodice

- Porodica je uvek bila uz mene, nesebično me podržavala. Mnogo mi je pomagala rođena sestra, klupska doktorka Jelena Petković, a supruga Ivana i ćerka Dunja su mi sa puno razumevanja olakšale godine rada u voljenom klubu, mojoj drugoj porodici - zahvalan im je Saša.

Naglašava da mu je rukomet dao bezbroj srećnih trenutaka, radosti, putovanja od Norveške do Egipta, od Portugala do Rusije, ali i ono najbitnije - prijatelje širom Srbije i van nje.

- Znam gde su mi vrata uvek otvorena, kao i moja za njih. Zajedništvo, pozitivna energija i ambiciozni saradnici uz ogroman kvalitet rukometašica Radničkog, popularnih „tigrica“, doneli su dve titule prvaka Srbije i jednu duplu krunu u Kragujevac. Bio sam deo najvećih uspeha kluba i moja lična satisfakcija da se trud, rad i svakodnevno učenje i sticanje iskustva isplate.

Bio je i u stručnom štabu juniorske reprezentacije Srbije, koja je osvojila treće mesto u Evropi i četvrto na svetu.

- Poziv selektora Đorđa Teodorovića da budem fizioterapeut reprezentacije je ostvarenje životnog sna u profesionalnom smislu. Bila mi je čast i osećao sam se privilegovano što sam upoznao, sarađivao i sprijateljio se sa momcima koji su doneli medalju i nastavili karijeru u eminentnim klubovima. Radio sam sa generacijama od 2002. do 2008. godišta. To su divni sportisti i osobe pre svega. Mnogo su mi pomogli, pružali podršku i zauvek postali prijatelji Zoran Tijanić i David Rašić, koji su predvodili reprezentaciju.

Aleksandar Petković i Jovana Risović SPD Radnički
 

Lepo mišljenje o njemu ima i druga strana.

- Pored toga što vrlo odgovorno i stručno radi, sjajan je čovek i vrlo bitna karika u timu, počev od dobre atmosfere koju stalno održava. Nikad ga nisam videla zabrinutog i negativnog. Sale je fizioterapeut kakav je potreban svakom timu, ne samo zbog osnovnog posla već je i psiholog, čovek koji je potreban svakom sportskom kolektivu, pogotovo nama ženama koje imamo razne probleme. Znao je da uvek nađe rešenje i poželela bih ga u svakoj ekipi - kaže Jovana Risović, nekadašnji golman Radničkog.

Aleksandar Petković i Miloš Kos RSS
 

Reči hvale ima i Miloš Kos, reprezentativac Srbije, koji je bio u pomenutoj uspešnoj juniorskoj selekciji.

- Davao nam je podršku, bio motivacija u teškim trenucima, oporavljao nas u kratkom periodu, da budemo što spremniji za sledeće utakmice. On je živa legenda, to govori i činjenica da je 20 godina u klubu. Zahvalan sam mu zbog svega što je uradio za nas i drago mi je što smo imali takvog čoveka u ekipi, pa tek onda fizioterapeuta - kaže Kos.

Petkovićeva veza sa rukometom će, gotovo je sigurno, trajati još dugo.

Komentari(0)

Loading