Đanfilipo Materaci, talentovani krilni napadač omladinske škole rimskog Lacija, dobio je poziv selektora kadetske reprezentacije Srbije Igora Matića za prijateljsku utakmicu protiv Slovenije. Iza tog poziva stoji priča o porodici, identitetu i snažnoj vezi sa zemljom koja je oduvek imala posebno mesto u njihovom domu.

Njegova majka Maura, rođena u Beogradu, govorila je za zvanični sajt Fudbalskog saveza Srbije o emocijama, porodici i snu koji se pretvorio u stvarnost.

Emocija koja se ne zaboravlja
- Svi smo bili presrećni. Ja sam rođena u Beogradu, mama mi je iz Srbije, tata Italijan. Mnogo smo vezani za Srbiju, bez obzira što se moja zemlja rođenja zvala Jugoslavija. Srbiju nosim u srcu. Stariji sin Đeremija govori srpski, mlađi za sada razume, ali ne govori dobro. Sigurna sam da će brzo savladati jezik. Nažalost, baka više nije živa, a ona je sa njima najviše razgovarala na srpskom.

Kontakt sa Fudbalskim savezom Srbije usledio je posredstvom bivšeg reprezentativca Srbije.

- Kontaktirao nas je Nikola Lazetić, koji je veliki deo karijere proveo u Italiji. Pitao nas je da li bi Đanfilipu bilo drago da zaigra u dresu Srbije. Bila sam toliko uzbuđena. Odgovorila sam bez razmišljanja da bi to za našeg sina i našu porodicu bilo ispunjenje sna. Znali smo da ga u poslednje vreme prate i ljudi iz italijanskog saveza, ali je Srbija bila brža.

San jedne prabake
- Da budem iskrena, to je bio najveći san njegove prabake. Zvala se Biserka Nikčević. Tri godine već nije sa nama i mogu da zamislim koliko bi bila srećna da vidi svog praunuka u dresu Srbije. Poludela bi od sreće i ponosa.

Srbija je u njihovom domu oduvek bila prisutna.
 - Dok je baka bila živa, često smo dolazili u Beograd. Dečaci su obožavali njene sarme. Za nas je Srbija kao Italija. Živimo ovde, ali smo stalno u kontaktu sa prijateljima iz Srbije. Ja lično, imam mnogo prijateljica u Beogradu. Nedavno smo prodali stan, ali verujem da ćemo zbog novih okolnosti ponovo početi češće da dolazimo.

U porodici Materaci fudbal je više od igre.
- Mi smo fudbalska porodica. Deda Đuzepe je igrao profesionalno za Bari i Leče, a kao trener je dugo radio u Laciju. To je bio ključni razlog da i Đanfilipo izabere Lacio kao sredinu u kojoj će napraviti prve korake. Stric Marko je legenda evropskog fudbala, osvajač ‘triplete’ sa Interom, strelac gola u finalu Svetskog prvenstva i šampion sveta sa reprezentacijom Italije.

Veza sa rimskim klubom ima i jednu posebnu dimenziju.

- Navijam za Lacio, između ostalog i zbog prijateljstva sa Sinišom Mihajlovićem. Ne znam da li je to sudbina, ali baš na dan njegovog rođendana završili smo papirologiju sa Fudbalskim savezom Srbije. Siniša je bio veliki čovek i vrhunski stručnjak. Mnogo poštujemo njegovu porodicu. U dobrim smo odnosima i sa Dejanom Stankovićem, kome od srca čestitamo pobedu protiv Lila.

Igrač koji gleda ka napred
Đanfilipo je izraziti dešnjak, ali u Laciju najčešće igra po levoj strani u ulozi krilnog napadača.

- Ta pozicija mu omogućava da ulazi u sredinu i koristi svoju jaču nogu.

Kada je reč o uzorima iz Srbije, izbor je bio prirodan.

- Tu nema dileme, Sergej Milinković-Savić. Dok je igrao u Laciju, živeo je blizu nas. Upoznali smo se i Đanfilipo je često imao priliku da razgovara sa Sergejem.

Iako će prve reprezentativne korake napraviti kod selektora Igora Matića, razvoj mladog fudbalera sa velikim interesovanjem prati i stručni štab seniorske reprezentacije Srbije.

- Ja ne pratim toliko detaljno fudbal, ali me sinovi stalno informišu. Đanfilipo mi je rekao sve najlepše o selektoru Veljku Paunoviću i zna kakav je uspeh ostvario sa generacijom koja je osvojila svetsku titulu. Veoma se raduje radu u reprezentaciji i jedva čeka prvo okupljanje u Staroj Pazovi.

Srce na teren

Šta majka kaže sinu pred prvi izlazak na taren u dresu Srbije?

- U Italiji kažu da treba da stavi srce u kopačke. Verujem da se kod nas kaže – srce na teren. Najvažnije je da pruži maksimum i da sebe stavi u službu ekipe.

U porodici se već planiraju i prvi dolasci na utakmice.

- Moj suprug je trenutno u Njujorku na terapiji, ali i on gori od želje da što pre gleda Đanfilipa u dresu Srbije. Inače, gol koji je postigao u Derbiju Rima protiv Rome, Đanfilipo je posvetio tati Mateu i to je za celu našu porodicu bio posebno emotivan trenutak.