Od 35 dosadašnjih susreta naše i mađarske fudbalske reprezentacije, čak 28 je bilo prijateljskog karaktera. Prvi je odigran 10. aprila 1927. godine, Mađari su pobedili sa 3:0, ali smo već u drugom međusobnom okršaju 21. maja 1931. godine uspeli da im se revanširamo i da golovima Moše Marjanovića, Ivana Hitreca i Lea Lemešića slavimo sa 3:2. Ta utakmica odigrana je na stadionu BSK-a u Beogradu pred 12.000 gledalaca, a selektor našeg tima Boško Simonović izveo je ovaj sastav: Spasić, Ivković, Mikačić, Arsenijević, Premerl, Đokić, Tirnanić, Marjanović, Hitrec, Lemešić i Zečević.
Prva dva zvanična duela sa Mađarima dobila su antologijski karakter. Prvi datira sa Olimpijskih igara u Finskoj 1952. godine, kada se čuvena generacija na čelu sa Rajkom Mitićem i Stjepanom Bobekom toliko istrošila u dva četvrtfinalna duela sa SSSR-om (5:5, 3:1), da u finalnom meču nije imala snage da pruži jači otpor jednoj od najboljih generacija mađarskog fudbala svih vremena. Čuvena ‘laka konjica’ slavila je rutinsku pobedu od 2:0 golovima Puškaša i Cibora. Ekipu koja se okitila srebrnom olimpijskom medaljom i zaslužila epitet ‘junaka iz Tamperea’, vodila je Selektorska komisija koju su činili Aleksandar Tirnanić, Leo Lemešić i Milorad Arsenijević, a startna postava ‘Plavih’ recituje se i dan danas kao najlepša fudbalska pesmica: Beara, Stanković, Crnković, Čajkovski, Horvat, Boškov, Ognjanov, Mitić, Bobek, Zebec i Vukas.
Novi olimpijski dvoboj sa Mađarskom odigrao se u Tokiju, 15. oktobra 1964. godine. Na stadionu Komazava, oko 15.000 gledalaca prisustvovalo je istinskom fudbalskom spektaklu. Poveli smo golom Ivice Osima posle nekoliko sekundi igre, ali je već u 11. minutu bilo 2:1 za Mađarsku nakon što je najzapaženiji akter ovog susreta Tibor Černaj dva puta matirao Ivana Ćurkovića. Do odlaska na odmor, pravi vatromet golova. Ekipe su se smenjivale u vođstvu, da bi Mađari još jednim pogotkom Černaja u 44. minutu, rešili prvo poluvreme u svoju korist sa 5:4.
Isti igrač je u nastavku susreta svojim četvrtim golom povisio na 6:4, da bi Ivica Osim desetak minuta pre kraja postavio konačan rezultat – 6:5 za Mađarsku. U startnoj postavi naše reprezentacije bio je i Dragan Džajić kome je to bio tek treći nastup za državni tim. Igrali smo u sastavu. Ćurković, Fazlagić, Vujović, Belin, Čop, Miladinović, Samardžić, Zambata, Radović, Osim i Džajić. Selektor je bio Ljubomir Lovrić, a pored dvostrukih strelaca Osima i Belina, gol za našu reprezentaciju postigao je i Slaven Zambata.
Na osvetu za dva olimpijska poraza, čekali smo pune 33 godine. Ali je bila itekako slatka. U baražu za odlazak na Svetsko prvenstvo 1998. godine, žreb nam je dodelio Mađarsku koja u to vreme nije imala generaciju dostojnu svojih slavnih prethodnika iz pedesetih i šezdesetih godina. Plavi su u dve utakmice 12 puta tresli mrežu nedoraslog protivnika i u velikom stilu overili vizu za završni turnir u Francuskoj. Apsolutni junak rapsodije naše reprezentacije bio je Predrag Mijatović, u to vreme vedeta kraljevskog kluba iz Madrida i jedan od najboljih igrača na svetu, a igrom je dirigovao bivši selektor Srbije Dragan Stojković.
U poslednje vreme, sa severnim susedima imamo puno problema. U okviru Lige nacija 2020. godine, izgubili smo kod kuće 1:0 i odigrali nerešeno na njihovom terenu 1:1, da bi nas u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo 2024. godine pobedili u obe utakmice, identičnim rezultatom 2:1.
Poslednji susret odigran je 14. oktobra 2023. godine na „Puškaš areni“ u Budimpešti. Domaćin je poveo golom Barnabaša Varge u 20. minutu, Strahinja Pavlović je samo tri minuta kasnije doneo izjednačenje Srbiji, ali je Roland Šalai već u 34. minutu postavio konačan rezultat.
Istorija nas podseća na velike pobede, bolne poraze i utakmice koje su obeležile generacije. Predstojeći martovski dvomeč nosi posebnu težinu, ulog je mesto u elitnom društvu evropskog fudbala. Vreme je da Srbija ispiše novo poglavlje ove duge fudbalske priče i pokaže da je spremna da se vrati tamo gde želi da pripada, u A diviziju Lige nacija.
Komentari (0)