- Bila sam najbolja na svetu, na putu ka olimpijskoj medalji, a sada sedim u invalidskim kolicima - bile su reči Lindzi Von.

Sam pad na stazi, stravične scene i problemi u bolnici.

- Noga mi je bila slomljena, a još uvek sam bila na skijama. Bila je smrskana, a ja nisam mogla da otkačim vezove. Nisam mogla da se pomerim i vrištala sam tražeći pomoć. Samo mi je trebalo da neko otkači te skije.

- Usred pregleda, oblio me znoj. Bol je bio jak. Vrištala sam da me izvuku, jer je bol postaala sve jača. Nije nimalo popuštao. Prodirao mi je u mozak.

Mnogi su joj govorili da ne ide na Igre.

- Želela sam da osvojim olimpijsko zlato i Kristalni globus u spustu. Bila sam na dobrom putu da postignem oba cilja. Svi su govorili da sam neodgovorna što sam se uopšte takmičila, da sam zauzela mesto nekoga ko je bio spremniji. Ali nisam luda, znam šta moje telo može, a šta ne može da uradi.

- Ne želim da me ljudi pamte po ovom padu. Ono što sam uradila pre Igara bilo je bez presedana. Vodila sam u generalnom plasmanu. Niko se toga ne seća.