Nekadašnja srpska teniserka, a sada jedna od najboljih naših padel igračica Bojana Jovanović prošla je kroz težak put da ovoga gde je danas.

Jedna od najlepših srpskih sportistkinja vodila je životnu borbu i to kao mala devojčica o čemu je govorila u intervjuu za Alo.

- Sve je počelo u septembru 2004. godine. Ja pre toga nisam imala nikakvih simptoma, čak sam tog leta bila sa porodicom u Egiptu, sve je bilo fenomenalno. Baš te godine sam krenula i u prvi razred. Neposredno pred rođendan u novembru sam zadobila bolove. Roditelji su me odveli na "rutinski pregled" u Tiršovu gde su lekari ustanovili o čemu je reč. Ja kao mala nisam bila svesna koliko je situacija ozbiljna. Rekla bih da su mama i tata ljudi koji su stabilni i zaista ih je teško poremetiti, ali sam po njihovim izrazima lica i sama shvatila da nešto nije kako treba. Negde oko Nove godine desila se prva operacija koja je prošla fenomenalno. Ubrzo smo otišli i na dodatne preglede u Budimpeštu i ispostavilo se da je sve sjajno. Videla sam i po roditeljima da im je laknulo. Vratila sam se u školu i nastavila sa "normalnim" životom.

Činilo se da je meč završen i da je Bojana pobedila, ali...

- Međutim, početkom aprila 2005. godine bolest se vratila ovog puta u još gorem obliku. Reč je bila o neuroblastomu (tumor nadbubrežne žlede) i tada se desila druga operacija kada su mi doktori odstranili bubreg i slezinu. Tog trenutka je počela najteža zajednička borba. Svako malo smo išli na kontrole, analize, hemoterapije kako bismo proveravali da li je sve u redu. Kasnije mi je na Institutu za majku i dete u Zemunu presađena koštana srž - priseća se Bojana teških momenata.

Najgore, ipak, nisu bile ni bolnice, ni svi pregledi već ono što je sačekalo po povratku u školu. Usled hemoterapija Bojani je opala kosa, a deca u tom periodu često znaju da budu okrutna.

- Sećam se čitavog tog perioda, ali mi ništa od toga nije teško palo, ni bolnica, ni pregledi, ništa od toga. Najteži je bio povratak u školu. Prošla sam kroz dve hemoterapije, tako da mi je dva puta opadala kosa. Deca kao deca ne znaju o čemu se radi, ali je okrutan taj "dečiji svet". Trpela sam maltretiranje vršnjaka i to je prilično uticalo na mene i moj dalji razvoj. Brat Ivan je tu odigrao ključnu ulogu, bio je moj zaštitnik i moja podrška. Da nije bilo njega i roditelja ne znam kako bih pregulara čitav taj period.

Bojana je sada jako uspešna padel igračica i jasno je da Srbija u njoj ima ozbiljnu igračicu u ovom sportu, a mnogi predviđaju da bi mogao uskoro da se pojavi i na Olimpijskim igrama.