Preuzimanje Čukaričkog od strane Ostoje Mijailovića moglo bi da bude jedna od zanimljivijih investicija u srpskom fudbalu. Iako zvanična kupoprodajna cena još nije poznata, ovdašnju javnost intrigira koliko bi biznismen iz Čačka i aktuelni predsednik KK i SD Partizan mogao da uloži na Banovom Brdu. Stoga, odlučili smo da konsultujemo veštačku inteligenciji i pokušamo da dobijemo odgovore na neka pitanja.

Napominjeno da je ovu detaljnu analizu iznela isključivo veštačka inteligencija.

- Vrednost kluba može okvirno da se proceni na osnovu igračkog kadra, finansijskog poslovanja, infrastrukture, omladinske škole i potencijala za buduće transfere.

Prema dostupnim procenama, tržišna vrednost igračkog kadra Čukaričkog kreće se oko 10–11 miliona evra. Klub raspolaže sa približno 36 fudbalera, prosečne starosti oko 25 godina, što znači da u ekipi postoji značajan prostor za razvoj, ali i mogućnost da se pojedinci u narednom periodu prodaju na inostrano tržište. Ipak, tržišna vrednost igrača nije isto što i novac koji bi novi vlasnik mogao da zaradi njihovom prodajom, pošto u računicu ulaze dužina ugovora, vlasnički procenti i interesovanje drugih klubova.

 

Veliki adut Čukaričkog svakako je i omladinska škola, koja godinama predstavlja jedan od najvažnijih izvora prihoda i sportskog razvoja. Klub je izgradio reputaciju sredine u kojoj mladi fudbaleri mogu da dobiju priliku, napreduju i naprave transfer u inostranstvo. Upravo taj sistem, a ne samo trenutni prvi tim, predstavlja jednu od najvrednijih stvari koje bi Mijailović preuzeo.

 

Kada je reč o infrastrukturi, Čukarički ima stadion na Banovom brdu, kapaciteta oko 4.070 gledalaca, kao i uslove za rad i razvoj mlađih kategorija. Međutim, postoji važna pojedinost: ne može se automatski računati da kupovina fudbalskog kluba podrazumeva i vlasništvo nad stadionom i zemljištem. Zbog toga bi bilo pogrešno vrednost čitavog sportskog kompleksa pripisati kupovini FK Čukaričkog.

 

Zanimljiva je i finansijska slika kluba. Prema dostupnim podacima za 2025. godinu, Čukarički je ostvario približno 9,93 miliona evra prihoda, uz rashode od oko 9,61 milion. Godinu je završio sa neto dobiti od približno 262.000 evra. Ukupna imovina iznosila je oko 5,17 miliona, dok je kapital bio procenjen na 2,63 miliona evra. Kratkoročne obaveze iznosile su oko 2,34 miliona evra, što je podatak koji bi potencijalni kupac svakako morao detaljno da proveri.

Prema ranijim izjavama ljudi iz kluba, godišnji budžet Čukaričkog kreće se između pet i šest miliona evra, dok mesečne obaveze za plate i takmičarske troškove iznose između 300.000 i 400.000 evra. Značajan deo novca ulaže se i u omladinsku školu, što dodatno govori o tome da se ne kupuje samo fudbalski tim već već razrađen sistem poslovanja.

 

Kada se sve uzme u obzir, okvirna procena vrednosti samog preuzimanja Čukaričkog mogla bi da se kreće između pet i deset miliona evra, uz oko sedam miliona kao razumnu centralnu procenu. To, naravno, nije poznata kupoprodajna cena, već procena zasnovana na dostupnim podacima i pretpostavci da se preuzima kompletan fudbalski klub sa njegovim poslovanjem i sportskim potencijalom.

 

Međutim, kupovina bi mogla da bude tek početak ulaganja. Ukoliko Mijailović bude želeo da podigne ambicije kluba, unapredi infrastrukturu, dodatno ojača omladinsku školu i napravi konkurentniji tim, u narednim godinama mogao bi da uloži još nekoliko miliona evra. U tom scenariju, ukupna investicija mogla bi da dostigne između osam i 18 miliona evra.

 

Najveća vrednost Čukaričkog, dakle, nije samo u fudbalerima čija se tržišna cena meri milionima, već u sistemu koji je godinama stvaran na Banovom brdu. To je klub koji već ima svoje mesto u srpskom fudbalu, razvijenu školu, organizaciju i model poslovanja zasnovan na razvoju i prodaji igrača. Upravo zbog toga bi Mijailović, ukoliko se posao realizuje, mogao da dobije mnogo više od još jednog superligaša – dobio bi već izgrađenu fudbalsku platformu sa značajnim potencijalom za dalji rast – stoji u obrazloženju veštačke inteligancije.