Kako prolaze godine tako i ženski fudbal postaje sve popularniji ne samo u Evropi već i na Balkanu. Za to su zaslužni i rezultati reprezentacija, ali pre svega fudbalerke.

Posebnu pažnju javnosti u poslednje vreme privukla je mlada Crnogorka Nikolina Caković (23) koja je posle sezone iz snova u Budućnosti iz Podgorice obukla dres čuvenog mađarskog Honveda.

Ne samo da dobro igra fudbal, već divno peva, ne voli da se poredi ni sa kim, a naročito ne sa Ališom Leman (sa kojom je često porede na Balkanu, prim.aut.). O tome, ali i zašto nikada ne bi mogla da igra za Crvenu zvezdu, šta očekuje od reprezentacije Srbije... govorila je Nikolina u novogodišnjem intervjuu za sport.alo.

Od fudbala sa drugarima do putešestvija po Evropi

Za početak nekako se odmah nameće pitanje kako si se odlučila za bavljenje fudbalom?

-  Fudbal me je oduvek fascinirao i još kao mala sam uživala igrajuci ga s prijateljima. Vremenom sam shvatila da je to nešto čime zelim da se bavim profesionalno i da u tome gradim svoju karijeru. Pruža izazov, strast i mogućnost da stalno napredujem.

Tokom karijere igrala si u Grčkoj, Turskoj, Rumuniji, Crnoj Gori, Mađarskoj... šta je za tebe bio najlepši period, gde si se najbolje osećala?

- Mimo Crne Gore, gde mi je dom, najlepše iskustvo sam imala u Rumuniji. Tamo sam se osećala istinski kao kod kuće – kako na terenu, tako i van njega. Period proveden tamo mi je doneo mnogo vrednih iskustava, upoznala sam sjajne ljude i stvorila prijateljstva koja i danas održavam. Rumunija mi je dala osećaj pripadnosti i sigurnosti koji je redak kada si u inostranstvu i upravo zbog toga taj period pamtim kao jedan od najposebnijih u karijeri.

Da li si možda nailazila i na neke predrasude? Kako se nositi s tim?

- Naravno da sam se susretala s predrasudama, ali one nikada nisu uticale na moj fokus. Verujem da kvalitet i posvećenost govore više od bilo kakvih drugih očekivanja i trudim se da to svakodnevno pokažem na terenu.

Muzički talenat i "peckanje" Ališe Leman

Mnogi te nazivaju i crnogorskom "Ališom Leman", da li ti je možda ona na neki način idol i kako reaguješ na takve komentare?

- Ne ona nije moj idol , jer meni pravi uzor može biti samo neko ko pokazuje rezultate na terenu. Takođe, ne volim da se upoređujem s drugim ljudima, fokusirana sam na sebe, svoj rad, razvoj i sopstvene ciljeve.

Pored fudbala primetili smo i tvoj talenat za pevanje. Jesi li možda razmišljala i o muzičkoj karijeri?

- Pevanje mi je hobi i nesto što zaista volim, ali fudbal je moj glavni fokus i ono čime se profesionalno bavim. Muzika mi pomaže da se opustim i uživam van terena, ali fudbalska karijera mi je prioritet.

Titula u Crnoj Gori i priznavanje greške

Osvojila si titulu u Crnoj Gori, a onda krenula put Mađarske, kako si se snašla u Budimpešti?

- Da, osvojila sam titulu u Crnoj Gori sa svojim voljenim klubom i to je nešto što sam priželjkivala od kada sam počela da se bavim fudbalom. To je bila moja najveća želja i ostvarila se. Iako sam otišla u Budimpeštu i igrala celu polusezonu, istinski srećna sam bila samo u Budućnosti. Možda sam izabrala pogrešno vreme za odlazak i zato da mogu da vratim vreme, ostala bih u Podgorici.

Pratiš li reprezentaciju Srbije i da li se čuješ sa nekom od reprezentativki? Obe selekcije su ove godine prešle u viši rang Lige nacija, a uskoro vas očekuje i početak kvalifikacija za Svetsko prvenstvo.

-  Pratim reprezentaciju Srbije i mislim da imaju izuzetno kvalitetnu ekipu koja može da parira mnogim velikim reprezentacijama. Pratiću kvalifikacije za Svetsko prvenstvo i nadam se da će obe selekcije ostvariti dobre rezultate.

Bliže se praznici, imaš li neku novogodišnju želju za 2026. i gde ćeš generalno provesti praznike?

- Za 2026. želim sebi i svima oko sebe zdravlje, sreću i još više uspeha, kako na terenu, tako i van njega. Praznike ću provesti sa porodicom i najbližima.