Posle velike pobede u finalu plako je Mandić, plakala je cela Srbija. Nije mogao da sakrije suze.

- Utakmica koju ću pamtiti celog svog života, zaista. Mi sa Mađarskom nismo igrali finale od 2014. godine. Pre mnogo vremena smo se sreli u finalu, ovde u Areni, pred ovom neverovatnom publikom u Beogradu. Ova pobeda ima specifičan teret, ima svoju težinu - započeo je Mandić, boreći se da zadrži glas mirnim.

Priznao je da je pritisak bio ogroman, a osećanja pomešana:

- Emocije su sada teške za kontrolisanje, da budem iskren. Ponosan sam na svoj tim.

Nije zaboravio ni velikog rivala, uputivši reči punog poštovanja prema protivniku:

- Čestitke ponovo Mađarskoj na neverovatnom turniru. Zaslužili su da budu u finalu, čestitke njima i celoj zemlji za ono što rade za vaterpolo oduvek.