Svakih 10 godina Beograd je domaćin Evropskog prvenstva i svakih 10 godina Srbija slavi zlato. Da, finale s Mađarima je večeras, ali ima li koga da ne veruje u het-trik naših vaterpolista?

Briljantna pobeda protiv Italije 17:13, najvećom zaslugom srpskog bombardera iz Boke Kotorske koji ima najlepšu podršku, dovela je „delfine“ nadomak trećeg zlata pred domaćom publikom, posle šampionata 2006. na Tašmajdanu i 2016. u Areni. Dovela ih je na megdan najvećem rivalu - Hrvati, neka vas... - s kojim su vojevali za titulu i pre dve decenije. I 2014. u Budimpešti, takođe dobijenom, kao i mnogo puta ranije kad smo igrali pod drugim imenom i drugom zastavom.

Pet evropskih titula ima Srbija pod svojim imenom, plus još dve kao deo SR Jugoslavije i jednu u okviru SFRJ.

Pošto su potopili „azure“, kapiten Nikola Jakšić, srećom pomilovan od EA (Evropski vodeni sportovi), i ostali izabranici Uroša Stevanovića su favoriti da slave u ovom izdanju Balkanskog klasika, kao i nedavno u glavnoj rundi aktuelnog šampionata u Beogradskoj areni (15:14).

Tako smatraju kladionice, u to veruje vaterpolo svet. Sem Mađara, dabome. Ali oni se neće pitati u bazenu Srbije pred punim tribinama Srba. Ima li koga da ne veruje u to?