Pobeda na Rolan Garosu 2008. godine lansirala ju je u sam vrh, ali je ta titula došla uz ogromne žrtve i striktna pravila koja joj je nametnuo upravo Greneveld.
-Ono što je meni odredilo mnogo toga u karijeri je taj Rolan Garos. Kada sam ga osvojila sam ređala uspehe, bilo je i poraza, mlada sam pa nije to bilo toliko. Kada sam ga osvojila, moj trener mi je rekao 'Ana, svaki dan pred meč ne smeš da večeraš sa porodicom, uzima ti previše energije. Možeš u 19h na večeru sa bratom i kondicionim trenerom i onda u sobu'. Odemo na večeru u isti restoran u blizini hotela, soba koju smo brat Miloš i ja delili. U 21h sediš u sobi. Problem je u tome, jesam imala rezultat i osvojila turnir. Meni je to odricanje svega bilo jednako uspehu. Čak i kada sam želela da se opustim da odem u šoping ili dan na plaži, mislila sam da će da mi se vrati loše. Ređala su se odricanja, ne pričam o letovanjima i sličnu, samo o nekoliko sati ili nekoliko dana - otkrila je Ana.
Iako je u mladosti volela kolektivne sportove poput odbojke i košarke, Ana ističe da je tenis bio jedini pravi izbor za njen karakter, jer preferira da sama snosi odgovornost za svoje postupke.
-Kada sam bila mlađa, volela sam odbojku i košarku, nikada nisam trenirala. Ne znam da li bih mogla da se snađem u timskom sportu, nisam nikada trenirala.Nisam volela u tenisu da igram dubl, nisam se pronalazila u tome. Ako pogrešim osećam krivicu jer smo zbog mene izgubili poen. Zato je individualni sport ono što je za mene, da sama odgovaram i za dobro i za loše. Mene su treneri i sparing partneri prozivali kada prebacujemo lopticu, oni pogreše, ja im se izvinjavam - zaključuje Ana uz osmeh.
Komentari (0)