NAJMRAĆNIJA TAJNA AMERIČKOG SPORTA Sa dugim noktima je bila najbrža žena planete, a onda je misteriozno preminula u snu

12:12 | 28-03-2024

Ostali sportovi 0

Bilo je to rano ujutro, oko 7 sati tog kobnog 21. septembra 1998. godine. Trebalo je da bude običan dan, ništa posebno. Na kraju se ispostavilo da su događaji tog jutra promenili ne samo život jedne porodice, već su otvorili Pandorinu kutiju i razotkrili najmračniju tajnu svih američkih sportova, ili barem atletike.

Florens Grifit Džojner
Profimedia

Alarm se oglasio tog jutra u sobi Ala Džojnera, osvajača zlatne medalje na Olimpijskim igrama u Los Anđelesu 1984. godine, a njegova supruga Florens, koja je volela da spava duže, bila je u drugoj sobi.

Ne sluteći ništa, Al je skuvao kafu i pripremao doručak i tek onda otišao da probudi ženu. Florens nije disala. U panici je pozvao hitnu pomoć i u suzama vrisnuo u telefon:

„Molim vas, pomozite, moja žena ne diše", piše Index.hr u svojoj rubrici Retrosportiva.

„Sećam se da sam zvao hitnu pomoć u nadi da će mi reći da je sve to bio san i da je sve u redu“, prisećao se Al Džojner kasnije tog jutra.

Hitna pomoć je brzo stigla, ali pomoći nije bilo. Florens Grifit Džojner je bila mrtva. Imala je samo 38 godina. Zvanični izveštaj obdukcije kaže da je jedna od najvećih atletičarki svih vremena umrla nakon gušenja tokom teškog epileptičnog napada. Gušio ju je jastuk na kome je spavala okrenuta licem prema njemu.


Utvrđeno je da Grifit Džojner ima kavernozni hemangiom, urođenu vaskularnu abnormalnost mozga zbog koje je imala česte epileptične napade. Kako je kasnije rekao advokat porodice Džojner, Flo-Džo, kako su je zvali širom sveta, imala je slične napade nekoliko puta proteklih godina. Nažalost, ovaj je bio fatalan.

Njena sahrana bila je jedna od najdirljivijih u istoriji američkog sporta, desetine hiljada ljudi ispratilo je ženu koja i danas drži svetske rekorde na 100 i 200 metara, a tadašnji predsednik SAD Bil Klinton je u suzama rekao smrt svetske sportske ikone:

„Ona je bila najveća. Po svemu. Bili smo zadivljeni njenom brzinom, ponizno smo uživali u njenom talentu i bili smo očarani njenom ličnošću i stilom.''

Al Džojner je kasnije ispričao kako mu je ćerka Meri spasila život. Naime, osmogodišnja devojčica se bavila gimnastikom, a dan pre tragedije Flo i Al su bili na turniru na kome je nastupila njihova ćerka. Pošto je bila umorna po povratku kući, Meri je zamolila majku da spava sa njom.

Flo se složila. Meri je bila u sobi kada je Al pronašao svoju ženu mrtvu. Deda i baka su pokušali da iznesu devojčicu iz kuće i odvedu je kući, ali Meri nije htela da napusti oca.

''Meri mi je spasila život. Nije htela da ide sa bakom i dedom. Tražila je da ostane sa mnom. Samo njeno prisustvo, njeno netaknuto lice, dalo mi je razlog da nastavim da živim. Da je otišla, verovatno bih se ubio, otišao bih za Flo“, rekao je u jednom intervjuu Al Džojner, koji sebi nikada nije oprostio što te noći nije bio sa suprugom, što nije spavao u istoj sobi.

"Možda bih je spasio“, dodao je bivši američki atletičar.

Kada je Al prvi put video Flo, to je bila ljubav na prvi pogled

 

Al Džojner i Florens Grifit upoznali su se na američkim takmičenjima 1980. Flo je tada bila verena sa višestrukim svetskim šampionom i osvajačem srebrne olimpijske medalje u trci na 110 metara sa preponama Gregom Fosterom. Al se do ušiju zaljubio u gracioznu i prelepu Firencu na prvi pogled. Toliko da je to čak i priznao svom kolegi: „Ti si tako srećan što imaš tako lepu devojku.


Prošle su pune četiri godine do kobnog susreta ovo dvoje velikih sportista. Na Igrama u Los Anđelesu upalila se varnica, a tri godine kasnije par se venčao. Iako je u Los Anđelesu osvojila srebro na 200 metara, atletika u tom trenutku Flo nije bila prvi izbor.

Bila je tražena, bavila se svim i svačim i u svemu bila veoma uspešna. Ipak, 1987. godine, godinu dana pre Igara u Seulu, odlučila je da će se maksimalno posvetiti atletici. Par je trebalo da se venča posle Igara, to je bio prvobitni plan, ali je zemljotres u Los Anđelesu ubrzao stvari.

Flo je donela odluku i Al ionako nije mario, šta god da je Flo rekla bilo mu je dovoljno jer ju je voleo više od svega.

„Deset dana nakon zemljotresa, zgrabila me je za majicu i rekla: 'Idemo. Ne želim da umrem neudata“, rekao je kasnije Al Džojner. Florens se uozbiljila sa treninzima, svakodnevno je vredno radila sa suprugom, a dok je na stazi postizala fantastične rezultate, svetsku javnost je oduševila svojim do sada neviđenim modnim izrazom u atletici.


Nosila je neobične, "svemirske" kombinezone koje je sama dizajnirala, pazila na svaki detalj, pažljivo se šminkala pre svake trke, a zaštitni znak su joj bili neobično dugi i šareni nokti.

„Možete da obučete šta god želite ako ste spremni da eksplodirate kao raketa kada puca pištolj. Šta god da obučete, brzo ćete trčati. Šminka te neće sprečiti, odeća te neće zaustaviti'', rekla je jednom Florens Grifit Džojner.

Njen muž kaže da je eksperimentisala sa odećom za staze još na koledžu jer su joj bile dosadne uniforme UCLA. Godine 1988. počela je da nosi ono što je nazvala "one-leggers", pantalone koje su nastale nakon što je slučajno isekla jednu nogu kraću od druge.

''Počeo sam da se smejem, a ona je rekla: 'Nosim ovo.' I tako je počelo“, rekla je Džojner, prisećajući se svog pakovanja za kvalifikacije za Olimpijske igre u SAD 1988. u Seulu.

„Donela je preko stotinu komada odeće. Dobro se sećam toga jer sam nosio kofer. Uvek je nosila mnogo odeće. Florens je verovala da kada izgledaš dobro, kada treniraš, kada se dobro ponašaš, a ona je uvek "Nebo je granica. Ona je potpuno verovala u to", rekao je Al Džojner.

Flo se u Seulu pojavila sa noktima dugim čak 15 centimetara, ofarbanim u plavo, crveno i belo. Flo-Jo je bila prva žena koja je svoju modu bez izvinjavanja naterala u konzervativni svet atletike, i nije je bilo briga da li je prekršila norme. Flo je bila prva žena koja je utrla put sportistkinjama da budu svoje na bojnom polju, i to je učinila sa stilom.

Jednostavno, tako drugačija, posebna, graciozna i lepa, izdvojila se iz konkurencije muževnih sportista sa druge strane istočne zavese i mišićavih i punašnih Amerikanki. Bila je ikona stila i unela je dašak svežine u atletiku.

Jamajčanka Grejs Džekson, koja je u Seulu osvojila srebrnu medalju na 200 metara (zlato je pripalo, naravno, Flo-Džo), bila je oduševljena kada je videla kako Florens izgleda na stazi.

''Bila je neverovatno hrabra. Impresionirala je mene i hiljade drugih. Mislim da su mnoge sportistkinje kada su je videle rekle: Hej, ovo je kul. Neke stvari mogu postati drugačije. Zahvalna sam joj na tome.''

Lejdi Gaga atletike

Ekstravagantni stil Florens Grifit Džojner, Lejdi Gage u atletici, prevazišao je sam sport i bio je važan deo njenog nasleđa kao i svi rekordi i sve medalje koje je osvojila. Možda čak i više od toga. Danas, više od 30 godina kasnije, kada ljudi pričaju o Flo, mnogo više ljudi će je pamtiti po njenom stilu nego po brojevima koje je postigla na stazi.

„Flo-Jo je bila moja inspiracija celog života. Bila je lepa dok je trčala. Neverovatan sportista kojoj sam se divila. Gledajući odevne kombinacije, ona je bila ta koja je promenila krute poglede na modu u sportu. Uvek je izgledala neverovatno na terenu“, rekla je Serena Vilijams na Australijan openu.

Pre Igara u Seulu ceo svet je znao za Flo, ali ne zbog sportskih rezultata. Tada je već imala 28 godina i bila je svesna da su joj Igre u Koreji poslednja šansa da se popne na Olimp. Zajedno sa suprugom, svakodnevno je marljivo radila kako bi u Seul došla što spremnija.

„Kupili smo mašinu za noge od 150 dolara i ona je vežbala na njoj svako veče. Trenirala je u proseku 12 sati dnevno“, rekao je jednom Al.

Međutim, kako su njeni rezultati bili sve bolji, priče da je Flo koristila doping postajale su sve češće i glasnije. Neki su otišli ​​toliko daleko da tvrde da je šminka za lice zapravo kamuflaža kako bi se prikrile promene na licu.

Kada je počela da obara rekorde, svet je počeo da sumnja

Jedan od onih koji su sumnjali bio je i Karl Luis, osvajač devet olimpijskih zlata i najbolji sportista 20. veka u izboru MOK-a. U svojoj autobiografiji, Luis, koji je takođe bio ozbiljno osumnjičen za upotrebu zabranjenih supstanci, napisao je:

„Flo je za kratko vreme napravila neverovatnu transformaciju od obične sportistkinje do najbrže žene na svetu. Tada je njen glas postao mnogo dublji nego što je bio ranije“, napisala je slavnI sprinter i skakač u dalj.

Flo i Al su ignorisali optužbe i pripremili se za glavni cilj, Seul. Na kvalifikacijama u Indijanapolisu u julu 1988. Flo je šokirala svet istrčavši 100 metara za 10,49 sekundi, oborivši svetski rekord za neverovatnih 27 stotinki. Taj rekord stoji i danas i velika je verovatnoća da ga niko neće oboriti još jako dugo.

U Seulu je ispisala istoriju i postigla rezultate koje verovatno niko nikada neće nadmašiti.

Bajka je nastavljena u Seulu. Prvo je u polufinalu na 200 metara popravila svetski rekord za čak 15 stotinki sekunde, a u finalu je još jednom pomerila granice nauke i poremetila sve najpreciznije merače vremena.

Flo je poletela niz stazu i prešla ciljnu liniju za 21.34 sekunde. Jamajčanka Elejn Tompson-Herah, koja je istrčala 21.53, uspela je da se približi tom rekordu tek nedavno, na Igrama u Tokiju.

Pomela je i konkurenciju na 100 metara (10.54 uz neprihvatljiv vetar), a zlatni set iz Južne Koreje upotpunila je trijumfom američke štafete 4x100m, a dodala je i srebro u štafeti 4x400m.

Možda niko ne bi ozbiljno sumnjao u njene rezultate u Seulu da glavna priča u svim svetskim medijima nije bila suspenzija kanadskog sprintera Bena Džonsona. Svi svetski mediji, ne samo sportski mediji, pisali su o skandalu čoveka koji je pretrčao 100 metara za 9.79.

Za samo tri dana Džonson se od najvećeg sportiste sveta pretvorio u najpoznatijeg varalicu. Park Džong Sei, šef doping kontrole u ​​Seulu, otkrio je stanozolol, opasan anabolički steroid, u njegovom uzorku urina.

Džonson je odmah diskvalifikovan, oduzeto mu je zlato i poništen svetski rekord. Kanađanin je kasnije, tokom istrage, priznao da je i ranije koristio steroide i hormone za rast mišića, pa su mu svi dosadašnji rezultati izbrisani, kao da nikada nisu postojali.

Kada je Ben Džonson pao, Flo-Jo je odustala. Onda su krenule optužbe

Džonson je bio daleko najpoznatiji doping prestupnik u Seulu, ali sličnih slučajeva, kasnije će se ispostaviti, bilo je mnogo. Jedna od najsumnjivijih bila je Flo, a kada je odmah posle Igara odlučila da se povuče, malo ko je verovao da su „svemirski” rezultati koje je postigla čisti.

Kako je vreme prolazilo, sve više sportista je tvrdilo da njen neverovatan napredak u tako kratkom vremenskom periodu jednostavno nije moguć bez upotrebe dopinga.

Američki sprinter Darel Robinson tvrdio je da je Flo od njega kupila hormon rasta za dve hiljade dolara 1988. godine. Priča se pojavila u nemačkim novinama 1989. godine, a Robinsonu je navodno plaćeno 50.000 dolara za izjavu. Robinson i Flo su se kasnije sukobili na američkoj televiziji, ona ga je tada nazvala "kompulsivnim i sujetnim ludakom", ali ga nikada nije tužila.

Frenk Dik, britanski atletski trener na Igrama 1988, rekao je ubrzo nakon njene smrti: „Sve što znamo je da je napravila neverovatan napredak za godinu dana. Sada je navodno zdrav sportista preminuo u tako mladoj dobi.''

Lorna But, bivša srebrna medalja Komonvelta u trci na 110 metara sa preponama i veoma prosečna sprinterka, redovno je trenirala sa Flo-Jo u susretu za Seul. Danas kaže da je sigurna da je Flo koristila zabranjene supstance.

„Bila sam zatečena neverovatnom transformacijom iz pomalo tromog sprintera kojeg sam redovno pobeđivala na treninzima u Kaliforniji. Tog leta se dramatično promenila. U to vreme sreo sam medicinsku sestru koja mi je rekla da je Flo redovno dolazila u bolnicu da pije koktele steroida i testosterona. Iz onoga što mi je poznato o sceni u to vreme u Kaliforniji, mogu samo da se molim da nije umrla od dugotrajne upotrebe droga. Ako je to tačno, onda je njena smrt strašno upozorenje za sve mlade sportiste“, rekla je But za londonski Evening Standard.

Nisu samo sportisti imali sumnje. Pojedini mediji su pisali da Džojnerova nije uspela da dopinguje u Seulu, ali da su Amerikanci povukli sve svoje veze u IAAF da bi zataškali stvar, a mnogi naučnici su podržali ove teorije.

„Ovo je izuzetno neobična komplikacija tokom običnog epileptičnog napada. Istina, ljudi mogu prestati da dišu, jednostavno se uguše tokom epileptičnih napada. Ali to je veoma retko“, rekao je jednom doktor Majkl Risinger sa Univerziteta Stanford.

Za nauku nema sumnje zašto je najbrža žena u istoriji umrla

Njegov kolega dr. Mauro DiPaskuale, autor brojnih knjiga o anaboličkim steroidima i atletskim performansama, tvrdio je da je možda došlo do određenih promena u njenom srcu koje bi mogle ukazivati na upotrebu steroida ili drugih zabranjenih supstanci.

Iako su MOK i IAAF odbili da dovedu u pitanje smrt slavne sprinterke od dopinga, bilo je mnogo stručnjaka koji su bili sigurni da je Flo umrla od posledica upotrebe raznih lekova. Francuski stručnjak za sportsku drogu Žan Pjer de Mondenar rekao je za radio stanicu Frans Inter da nema sumnje da je Flo umrla od posledica višegodišnjeg dopinga.

"Za stručnjake nema sumnje. Njena neverovatna fizička transformacija nije bila prirodna. Čak i da ste trenirali osam, 10 ili čak 15 sati dnevno, ljudski je nemoguće transformisati se na takav način. Uzimajući drogu, izgubila je deo njenog kardiovaskularnog imuniteta, a ono što se kasnije desilo samo je posledica toga.''

Nemački molekularni biolog i stručnjak za doping Verner Franke, koji je opširno pisao o upotrebi ilegalnih supstanci u tadašnjoj Istočnoj Nemačkoj, kaže da je siguran da je Flo umrla od zloupotrebe droga.

„Njen prvi srčani udar 1996. godine bio je simptom zloupotrebe anaboličkih steroida. „Preterana upotreba steroida sužava arterije i napreže srce“, rekao je Franke u intervjuu, ali Flo i Al su stalno govorili da je sve čisto.

„Znam tačno šta ljudi govore o meni. Nikada nisam i nikada neću koristiti doping. Mogu da se testiram svake nedelje tokom cele godine“, rekla je Florens odmah posle Seula, a Al Džojner je, posle smrti supruge i obdukcije, molio da prestane sa teorijama zavere.

„Moja supruga je uradila nekoliko doping testova i rezultati su uvek bili isti. Uvek je bila čista. Zato vas molim da ostavite moju porodicu da tugujete i pustite Flo da počiva u miru“, rekao je Al Džojner u suzama.

Fransoa Karar, šef MOK-a, rekao je posle Floine smrti da neće biti istrage sa njihove strane i da veruju zvaničnoj obdukciji. Samo je kratko dodao:

„Tužni smo jer nas je napustio veliki šampion koji je prerano umro. O svemu ostalom ne želim da pričam jer bi to bila besmislena spekulacija.''

Nikada nećemo saznati šta je Florens Grifit Džojner zaista bila - neverovatna sportistkinja koja je pomerala granice ili prevarantka koja je svoju prevaru platila na najskuplji mogući način- svojim životom.

Šta god da je istina, misteriozna tragedija Flo-Jo razotkrila je najmračniju tajnu američke atletike, pa čak i celog njihovog sporta. Tek nakon njene smrti doping kontrole su postale maksimalno rigorozne i danas je teško zamisliti da se korejsko leto 1988. može ponoviti.

Komentari(0)

Loading