SINE, ZNAŠ KAKO SE POSTAJE ŠAMPION? Veliki Nebojša Glogovac i košarka u kojoj su Srbi pronašli utehu za vreme NATO bombardovanja
Košarka nas je održala njojzi hvala

Na današnji dan pre 26 godina NATO je započeo bombardovanje Srbije.
Bomardovali su našu zemlju, Srbi su igrali košarku, uvodili nam sankcije, postali smo prvaci Evrope i sveta u igri pod obručima.
Košarka je u Srbiji sport broj jedan, tačnije mnogo je više od sporta, ona je deo našeg identiteta. Uz košarkaške utakmice naše reprezentacije, Srbi su patili, slavili, ali i terali onaj naš inat. Sve ovo najbolje je prikazano u filmu Nebeska udica.
Glavna uloga pripala je doajenu srpskog glumišta Nebojši Glogovcu, koji je tumačio lik Kaje.
Za vreme bombardovanja, Kaja i ekipa okupljali su se u kraju i igrali basket, pokazujući NATO-u da im ni bombe ne mogu ništa. Šalili su se i tako prikrivali tugu, strah i bol.
Jednog dana, Kaji, bivšem košarkaškom reprezentativcu SR Jugoslavije padne na um da popravi košarkašku halu u kojoj su pre bombardovanja igrali. Mada je ideja prihvaćena kao suluda u takva vremena, nikome od mladića iz kraja nije stalo da celo leto provedu po skloništima. I sva omladina, pa i stariji svet, roditelji i drugi posmatrači stvari koje se odigravaju na ulicama, kao i suparnička ulična banda bivaju privučeni idejom o popravci hale i terena za košarku.
Uticajni francuski sportski magazin Basket u svom broju za decembar 2019, objavio je listu 10 filmova o košarci s kojima se treba upoznati, među kojima je i film Nebeska udica koji se našao na petom mestu. O Nebeskoj udici navodi se da je košarka u filmu prikazana kao vid terapije tokom NATO agresije na našu zemlju, kao i da se u filmu pojavljuju i voljeni košarkaški srpski superstarovi.
Nebojša Glogovac, odnosno Kaja, ima sina Jovana koji ne priča, što je posledica bombrdovanja. Ipak, u jednom trenutku kada Kaja pita koji je tata nosio broj na dresu, dečak izgovara "sedam" za neoposivu radost oca koji se na sve načine trudio da malo svetla unese u tamu u kojoj se nalazio njegov sin ni kriv ni dužan.
Ipak, svestan je da je za njegovog jedinca najbolje da sa majkom, koju tumači Ana Sofrenović, napusti zemlju. Teško mu je, baš kao i malom Jovanu koji ne želi da napusti oca i krije se ispod stola. Tada je nastala antologijska rečenica koja je motivisala mnoge, ne samo košarkaše.
- Sine, znaš ti kako se postaje pravi šampion? Tako što izađeš na teren kada je najteže i pobediš - rekao je tada Kaja i ubedio sina da pođe sa majkom.
Jedina uspomena na oca, koji je kasnije poginuo, malom Jovanu ostala je košarkaška lopta.
Kroz košarku smo opstajali, terali inat i slali poruku celom svetu da smo neuništivi.
Za više sportskih informacija, zapratite našu Fejsbuk stranicu.

Jao mene do boga miloga, gde pogubih od sebe boljega
Fudbal je sport u kojem ne pobeđuje uvek bolji


SRBIN JE KRIV ZA SVE Ovo je glavni razlog Alkarazove katastrofe
Španac je u velikom problemu


OVO JE TA GODINA Ko osvaja Evrobasket i zašto Srbija?
Više od dve decenije Srbija čeka zlato u košarci, vreme je da se to promeni
Komentari(0)