Ćerka Viktorija emotivno se oglasila na Instagramu, prisećajući se trenutaka provedenih sa ocem u bolnici, otkrivajući koliko su ti trenuci, i pored teških dana, bili dragoceni i nezaboravni.

 - Sve pamtim iz ovog mesta. Pamtim miris dezinfekcionog sredstva čim bih ušla, onaj hladni miris koji mi je ostajao i napolju. Pamtim stepenice koje sam svakodnevno prelazila, jer je lift bio mračan, umoran, plašio me.

Pamtim čekaonicu. Stolice od drveta koje su mi kidale kosu i ljude koji su sedeli tamo, sa tim pogledom između nade i predaje. Dovoljno je jedan pogled, u određenim mestima, da sve shvatiš o nekom.

Pamtim ugao u kojem bih se presvlačila. Keceljicu, masku, navlake za obuću, skrivenu kosu. Svaki pokret bio je mali ritual pre nego što bih došla do tebe.

Pamtim prozor sa kojeg si mi se javljao, uvek zatvoren. Dvoje vrata tvoje sobe: otvoriti prva, zatvoriti, čekati, i tek onda ući zaista.

Televizor uvek upaljen. Sendviče sa mortadelom iz bara u drugom paviljonu.

I onda mi. Naši trenuci, oni koje nikome ne pričam, koje čuvam kao krhke i dragocene stvari.

Jer čak i na tako teškom, surovom mestu, uspeli smo da živimo nešto lepo. I to mi niko ne može oduzeti.

Sve pamtim iz ovog mesta. I tako je dobro. Ne želim da zaboravim ništa od tebe.

Sve što je bilo tvoje, sve što govori o tebi, želim da nosim sa sobom, zauvek - napisala je Viktorija ispod objave.