Srpski bodibilder Aleksandar Banjeglav postao je prvak sveta u kategoriji do 90 kilograma. Takmičenje se održalo u Saudijskoj Arabiji, tačnije u gradu Al Khobar, gde je nastupilo više od 1.500 takmičara iz 46 država. U našu redakciju Banjeglav je došao sa svojim peharom i medaljama, kako bismo pričali o dostignuću o kom je malo medija izveštavalo.

Put od anonimnog momka iz teretane do najvišeg postolja na svetu nije bio ni brz ni jednostavan, već popločan godinama tihe patnje i nepokolebljive vere u sopstveni uspeh. 

- Osećaj kada stojiš na vrhu je zaista neverovatan, ali on nije došao preko noći. Iza te titule stoji šest godina beskompromisnog rada, jasna vizija i san koji sam ljubomorno čuvao dok se nije pretvorio u stvarnost. Moj put nije bio posut ružama; počeo sam kao momak od svega 60 kilograma. Na prvim takmičenjima sam bio drugi, treći, pa čak i peti. Nisam bio onaj koji se pojavi i odmah pobedi. Bilo je mnogo kamenja spoticanja, ali svaka ta prepreka me je samo dodatno učvrstila u nameri da izguram ono što sam zamislio.

U svetu vrhunskog sporta, karakter se ne čeliči pobedama, već načinom na koji sportista reaguje kada padne i snagom kojom odluči da ponovo ustane.

- Poraz je, ma koliko to zvučalo čudno, jedna od najboljih stvari koja može da vam se desi u sportu. To je onaj prelomni trenutak u kojem vidiš od čega si sazdan – da li si spreman da stisneš zube i nastaviš dalje ili će te neuspeh psihički slomiti. U profesionalnom sportu, kao i u životu, moraš naučiti kako da primiš udarac. Poraz je sastavni deo procesa; on te uči poniznosti, ali ti i daje jasnu sliku gde si u odnosu na najbolje.

Iako naši sportisti dominiraju svetskom scenom, bodybuilding često ostaje u senci popularnijih sportova, neshvaćen kao disciplina koja zahteva apsolutnu posvećenost svakog sekunda u danu.

- Krivo mi je što ovaj sport nema tretman kakav zaslužuje. Bodybuilding je specifičan jer se živi 24 sata dnevno, bez pauze. Nema onog momenta 'odradio sam trening i sad idem da se opustim'. Kada su pripreme u jeku, ti si posvećen svakim atomom svog bića. Na Balkanu je ovo i dalje tabu tema, često praćena predrasudama. Žao mi je što nismo olimpijska disciplina, jer smatram da je ovo jedan od najzahtevnijih sportova na svetu. Mi ne pomeramo samo teg od tačke A do tačke B; mi godinama klesamo svoje telo i um kako bismo u tom jednom minutu na bini izneli savršen paket koji će nadmašiti konkurenciju.

Često se izvlačimo na lošu genetiku kao izgovor za neuspeh, zaboravljajući da radna etika i "glava" igraju presudnu ulogu kada se dele medalje na velikim takmičenjima.

- Kada shvatim da neko ima bolju genetiku od mene, moj odgovor je jednostavan: radim duplo više. Apsolutno sam uveren da upornost i čelična disciplina uvek pobede čistu genetiku. Gledao sam mnoge 'prirodne talente' koji su prolazili sa manje znoja, ali na duge staze uvek pobeđuje onaj ko ima jaču glavu. Ja sam živi dokaz za to, sa prosečnom genetikom i početnih 60 kilograma, stigao sam do vrha sveta zahvaljujući mindsetu i glavi koja ne priznaje 'ne može'.

Postati najbolji na planeti zahteva radikalan rez u svakodnevici, gde se druženja i slobodno vreme svesno menjaju za gvozdenu disciplinu i izolaciju u cilju postizanja forme.

- Najveća žrtva je definitivno privatan život. Tokom priprema, moj svet se svodi na tri treninga dnevno, san i strogo programiranu ishranu. To nije samo dijeta, to je lifestyle. Nekada mi je piletina i pirinač padala teško, ali danas u tome uživam. Čak i kad izađem sa društvom u restoran, držim se svog plana jer se tako osećam najbolje. Moje telo hranu više ne vidi kao užitak, već kao visokokvalitetno gorivo. Ako svom telu ne daš najbolje, ne možeš od njega očekivati maksimum.

Iako teretane nikada nisu bile punije, prava suština treninga se često gubi u moru digitalnih distrakcija i površnog pristupa sopstvenom zdravlju.

- Raduje me ekspanzija fitnesa, posebno nakon korone, jer fizičko zdravlje direktno utiče na lučenje hormona sreće poput serotonina i dopamina. Ipak, vidim mnogo mladih koji troše vreme u teretani. Dođu u grupama, čačkaju telefone i više se druže nego što treniraju. Moja poruka je jasna: onaj sat vremena koji posvetite treningu, posvetite ga isključivo sebi. Čak i kad vam ishrana nije savršena, pravi, fokusirani trening će doneti rezultate. Nemojte samo trošiti vreme, uložite ga u sebe - rekao je Aleksandar Banjeglav za sport.alo.