AMBICIJE I PERSPEKTIVA Kruljov put od betona do Superlige: Najbolji trener je onaj sa titulama

09:00 | 29-06-2025

Fudbal 0

Autor: Redakcija

Mladi srpski stručnjak govorio je za "sport.alo".

Privatna arhiva

Titule se broje! Zemlja Srbija trenutno se ne može pohvaliti trenerima koji haraju Evropom, ligom petica poodavno, ali u perspektivi bi kroz stečeno znanje, iskustvo i uz naravno dozu sreće, neko od mlađih mogao da se nametne i promeni taj negativan trend. No, polako, korak po korak, što bi rekle ”sede glave” koje perspektivni srpski fudbalski stručnjak Bojan Krulj (36) uvek rado sasluša.

Doskorašnji kormilar Tekstilca nije uspeo da opstane u eliti sa debitantom iz Odžaka, međutim, drugi najmlađi trener u Superligi Srbije prošle sezone naučio je važnu lekciju i uveliko se priprema za sledeći korak u 14-godišnjoj karijeri. Ambiciozan i zahvalan na prilici, budući da ga je razvojni put vodio od beton lige, Krulj za “Alo!” priznaje da je prošao puno rada i odricanja da bi stigao do tog stepenika.

- Naš opis posla je takav da moraš da prihvatiš i tako nešto. Do sad sam u karijeri imao slučajeva da sam sa IMT-om dva puta jurio Superligu, igrao baraž, posle toga bio u Rudaru iz Prijedora gde sam isto jurio prvu ligu. Naravno i Akademija Pandev gde smo opstali i gde je bila totalna suprotnost od prethodnih angažmana. Ja to gledam kao privilegiju što sam došao do Superlige. Mislim da mnogo trenera ima u Srbiji ima ozbiljan kvalitet, ali nažalost nisu dobili priliku da rade na tom nivou. Tekstilac je možda jedna od boljih ekipa igrački sa kojom sam radio. Nismo uspeli da sačuvamo status superligaša, međutim, bilo je zaista uživanje raditi tamo. Bilo je dosta igrača koji su prošli sa Tekstilcem treću, drugu i naposletku Superligi Srbije. Zaista su posvećeni klub, a imao je i pomoć iskusnijih, konkretno Nikole Ninkovića koji je zaista bio pravi predvodnik i moja produžena ruka na terenu. Imali smo dobrih utakmica, imali smo i onih manje dobrih, jedno lepo iskustvo za mene i bitna lekcija u karijeri. Hteo bih da se zahvalim predsedniku Miletiću i svim ostalima sa kojima sam sarađivo - počinje priču ovaj školovani stručnjak koji će uskoro postati vlasnik UEFA pro licence.

Smatra da ima posao iz snova, ali da se uvek treba nadograđivati.

- Izuzetno cenim mlade kolege koji su ambiciozni. S njima provodim dosta vremena u razgovoru o fudbalu, ali gledam da, kad god imam priliku, sedim i sa iskusnim trenerima, sedim glavama što se kaže, koji su prošli mnogo i od kojih možeš mnogo da naučiš. Oni najbolje znaju gde mi mlađi možemo da se spotaknemo - kaže Bojan Krulj i ne zaboravlja svoj stručni štab: 

- Mnogo mi pomažu! Stručni štab ima veliku ulogu u samom radu. Dosta im dajem slobodu zato što smatram da mi kao tim bolje vidimo nego pojedinac. Svako ima svoju ulogu.

Supruga Nina najveća podrška

Kune se u lepšu polovinu.

- Moja supruga dosta, pod znacima navoda, sve to trpi uz mene. Razume moj posao, takav je, moraš biti 24 sata u svemu tome. Najveća podrška mi je moja Nina. Prolazila je sa mnom sve od igračkih dana do trenerskih i zna najbolje koliko sam dao sebe svemu tome. Svesna je koliko moraš da budeš istrajan, nije lako, i na tome sam joj zahvalan.

 

Počeo je od nule.

- Ja sam mlad trener, prestao sam da igram sa 21 godinom. Završavao sam uporedo Višu trenersku školu i od početka sam znao šta je moje opredeljenje, a to je da krenem da se bavim trenerskim poslom. Imao sam tu čast da učim od mog bivšeg trenera Branka Čavića, koji je za mene jedan od najboljih trenera mlađih kategorija u Srbiji. Imao sam  čast da mogu sa njim da krenem da volontiram i da učim posao, pa mogu da kažem da sam od njega sve naučio. Krenuo sam od poslednje lige, od petog ranga u Fudbalskom klubu Policajac, bivši Milicionar. Bilo je dakle dosta amaterski na početku, ali sam se trudio i da u tom amaterizmu budem profesionalac. Išao sam potom do treće lige, druge, pa sada do Superlige. Prethodno i mlađe kategorije. Trenerski posao jeste posao iz snova, ali je mnogo kompleksan, samim tim što vodiš računa o 30 ljudi koji imaju svoje neke probleme. Moraš da budeš psiholog i mnogo da učiš. Uživam u tome. Dva, tri dana proleti kao jedan sat. I nemaš vremena da se odmoriš, da kažeš, ej pobedio sam, super. Ma, odmah ide novi zadatak, analiza, priprema. Dosta je zahtevno, ali i lepo kada se pobedi. Kada se izgubi moraš da ostaneš stabilan i miran, da vidiš gde si grešio i šta je bilo loše. Dosta vremena posvećujem svemu tome.

Ne krije ambicije.

- Ambicije su mi da, sada dok nemam klub, radim na sebi i da se još više unapređujem, potom i da sačekam ako se pojavi nešto za Superligu. UEFA Pro licencu završavam u martu 2026. Nakon toga moći ću da konkurišem i van Srbije i Balkana. Želim svakako da radim na top nivou, ali sam ujedno svestan da je to dugačak i težak put -ističe Krulj.

Trenerski zanat pun je izazova.

- Mlad sam trener po godinama, po iskustvu možda i nisam jer 14 godina radim. Sigurno da sam naučio dosta toga. Radio sam i u stručnim štabovima kod Branka Vojinovića, Bratislava Živkovića, Aleksandra Janjića, Dejana Čelara i od svakog od njih ponešto sam pokupio. Naravno, ono što se meni sviđa, a nešto svoje sam nadogradio. Zahvalnost i predsedniku IMT-a Radetu Dunjiću koji mi je dao šansu kada sam imao samo 32 godine - rekao je on, pa nastavio u istom tonu

- Mlad i star igrač – to ne postoji, postoje samo oni koji donose nešto na terenu ili ne donose. Isto tako smatram za sebe kao trenera. Jesam mlad i približno sam njihovim godinama, ali sigurno da to može da bude i prednost, u smislu da ih razumem, da nekada ne donosim odluke impulsivno, nego da razumem njihove godine. Najbitnije po meni kao treneru jeste da imamo otvoren odnos. U svim klubovima gde sam bio trudio sam se da gradim otvoren odnos. Želim da znaju da im ja i moj stručni štab želimo samo najbolje. Smatram da mi treneri imamo ulogu da pravimo igrače, dobre ljude i transfere. Evo sada u Tekstilcu četiri, pet igrača našli su dobre klubove, što je meni jako drago.

De Zerbi, Pep, Anćeloti i Stolica

Kada bi od najcenjenih kolega na svetu mogao da uzme ponešto, odlučio se na sledeći izbor.

- Ajde, recimo, taktiku bih sigurno uzeo od De Zerbija ili Gvardiole. Iskustvo od Anćelotija. Improvizacija? Neka bude Simone Inzagi, ali mislim da u fudbalu ne postoji amprovizacija već samo moment gde trener treba brzo da reaguje, da bude inteligentan i da mnogo dobro vidi stvari na terenu. Psihologija, odnos sa igračima? Zaboravio sam da ga pomenem, a to je Ilija Stolica. On je za mene broj jedan od svih trenera u Srbiji.Prvi je doneo u Srbiju taj modern fudbal. Od vizije, pa do toga da je jednako dobar psiholog.

O odnosu sa fudbalerima kaže sledeće: 

- Pa ne, drugarski odnos ne postoji. Postoji samo poštovanje. Ja nemam problem da sednem i da popričam sa igračima, ali kad odemo na teren to se sve zaboravlja. Oni žive od toga, primaju platu i mislim da su svesni toga, profesionalci su. Moraju da rade ono što se od njih traži. Mislim da strogoća više ne prolazi, promenila su se vremena, promenio se mentalitet igrača. Mislim da trener treba da bude autoritet, ali treba da bude i podrška. Ako uspeš da izbalansiraš to, onda postaneš dobar. 

A, dobar je onaj koji osvaja titule.

- Ne bih hteo da budem subjektivan, ima dosta ljudi sa kojima sam dobar privatno, ali onaj koji osvaja titule sigurno da je najbolji trener. Onaj koji ima kontinuitet. Dakle, pored Vladana Milojevića, smatram da ima još plejada dobrih mladih trenera koje ja izuzetno cenim i sa kojima sam radio. Mislim da je dobar trener Feđa Dubić, koji nije iz Srbije, Žarko Lazetić, Srđan Blagojević - poručuje Bojan Krulj. 

Nema puno idola.

- Jako je važno da klub ima viziju što se tiče selektiranja igrača. Pompezna dovođenja ne moraju nužno da znače da će doneti kvalitet na terenu. Možda mlad i neafirmisan igrač ima veću strast da napravi nešto. Od stranaca, sigurno da je na mene najveći utisak i pečat ostavio Pep Gvardiola, a sjajan je i Roberto De Zerbi - jasan je ovaj Beograđanin.

V. Zogović

Za više sportskih informacija, zapratite našu Fejsbuk stranicu.

Komentari(0)

Loading