LEGENDA CRVENE ZVEZDE OTVORENO O BROJNIM TEMAMA "Koliko će neko biti veliki igrač više odluči glava nego talenat"

15:45 | 28-10-2025

Fudbal 0

- Uvek kažem, opstaju najjače glave, najpametnija i najpripremljenija deca - kaže mladi strateg

Nenad Milijaš

Nenad Milijaš, fudbalska legenda Crvene zvezde, danas je šef stručnog štaba omladinske selekcije crveno-belih i čovek čije se ime često pominje u kontekstu budućeg šefa struke srpskog šampiona.

Milijaš je u otvorenom razgovoru, na gostovanju u emisiji oca Predraga Popovića, podelio svoje uspomene na fudbalske početke, izazove koje nosi karijera, ali i važnost duhovnog i porodičnog temelja za mlade igrače.

Legendarni kapiten srpskog šampiona se osvrnuo na svoju bogatu karijeru, od debija u dresu Zemuna, preko Engleske, Turske i Kine, pa sve do današnjeg posla sa Zvezdinim biserima.

Pročitajte još:

Pročitajte još:

Pročitajte još:

Pročitajte još:

Pročitajte još:

Pročitajte još:

- Potrebno je mnogo toga, ali pre svega – čista ljubav. Fudbal je stvarno bio prva ljubav u našoj kući, od tate, stričeva, braće... Bio je sport broj jedan. Kada ti nešto ide dobro, kad si dominantan u tome, naravno da želiš da budeš još bolji. Ali, kroz život dođu razne poteškoće i problemi, i meni je fudbal mnogo pomogao da izađem jači iz svih teških stvari, porodičnih i drugih. Uvek je bio moj spas i moja sreća - rekao je Milijaš. 

Sećate li se svojih fudbalskih početaka, onih na školskom igralištu?

- Naravno! U to vreme nismo imali školice fudbala i balone. Imao sam sreću da je škola bila blizu, pa smo sa pet, šest godina imali slobodu da idemo na školsko igralište. Sećam se i danas, trčim kući uzmem sendvič, pa ponovo nazad. Sa nekih sedam-osam godina sam počeo da treniram u Zemunu. Gledao nas je trener na nekom školskom turniru, pitao da li treniram, ja kažem ne, a on samo: “Dve slike i krštenicu, i dođi na trening.” I tako je sve krenulo".

Nenad Milijaš Fk Crvena Zvezda
 

UEFA ZVANIČNO PRESUDILA Zvezdi na noge ne dolazi prvak Evrope

Danas je situacija drugačija. Čini se da deci fali ta sloboda i igra na školskom.

- Ja mislim da nije do dece, nego do nas, roditelja. Možda smo previše zabrinuti, ne smemo toliko da ih puštamo. Moja deca, na primer, idu u školu i posle škole žele da ostanu i da se igraju, ali to traži da mi budemo sa njima. Baloni i sve te moderne stvari nastale su delom zbog toga što nema više te slobode. Ranije te niko nije znao po imenu, već po igri. Zapaze te i pitaju čiji si. Danas roditelji dovode decu, odmah kažu ko su, a to je ozbiljan problem. Roditelji unose preveliki pritisak i često leče svoje komplekse preko dece.

Bio je u Engleskoj, Turskoj, Kini. Veliko iskustvo igranja u Premijer ligi sa Vulverhemptonom.

- Engleska je mašina za mlevenje mesa, u smislu brzine, pritiska i obaveza. Ali, s druge strane, to je najlepše mesto na svetu za fudbal, gde se osećaš kao gospodin u svom poslu. Sve ti je namešteno da razmišljaš samo o fudbalu. Utakmice vikendom su doživljaj, to je kultura. Voleo bih da i ovde imamo tu tradiciju, da deda s tatom idu na utakmicu, pa tata sa sinom, i da se ta strast prenosi porodično. 

Ipak, srce ga je u više navrata vuklo u Crvenu zvezdu. 

- Imao sam ponude za ostanak u inostranstvu, ali ja sam neko ko voli kuću. Kad sam odlazio, već sam imao 25 godina, za razliku od današnjih klinaca koji idu sa 18. Nije mi bilo lako, ali ja sam znao da me Zvezda zove nazad. Iskreno, koliko god su veliki rezultati van zemlje, ne proslavljaš ih sa svojim narodom. Nemaš taj osećaj. Ne mogu da osete to kao kad napraviš uspeh u svojoj zemlji. A kad u Zvezdi osvojiš titulu, ti šetaš ulicom, ti si nečiji idol, ti si svoj. Taj osećaj je neprocenjiv. 

Nenad Milijaš Marko Metlaš
 

Bilo je dosta dragih golova, ali koji je najdraži? 

- Dao sam dosta golova iz prekida, ali najveći pritisak sam imao kod penala protiv Francuske u kvalifikacijama za Svetsko prvenstvo 2010. Bilo je 60.000 ljudi, znali smo da nas pobeda ili nerešen rezultat vode na Mundijal. Taj penal je bio "vruć krompir". Ali, da kažem, golovi u derbijima, posebno onaj jubilarni 4.000. gol za Zvezdu, uvek imaju posebnu težinu. 

Danas kada radi sa sa mladim igračima u Zvezdi suočava se se sa generacijom koja rano odlazi u inostranstvo. Koji su najveći izazovi za njih?

- Odlaze sve mlađi, sa 18 godina, još nisu ni formirani kao ličnostoi. Najveći problem je prilagođavanje. Mnogo je izazova – novac, veći gradovi, odvajanje od roditelja... Uvek kažem, opstaju najjače glave, najpametnija i najpripremljenija deca. Nije samo fudbalski talenat, koliko glava. Čak kasnije u odnosu koliko će ko biti veliki igrač karijeri glava više prevagne nego samo znanje ili talenat. 

Porodica je temelj uspeha

- Radomir Antić, moj drugi otac i moj uzor, neko ko je trenirao i Barselonu i Real, uvek je govorio: Porodica, porodica, porodica! Uvek je govorio, kad sam pravio tim, ja sam uvek više voleo da imam možda malo lošijeg igrača, ali da je porodičan, nego onog kao "lud je, ali je vrhunski igrač - rekao je između ostalog Milijaš. 

Za više sportskih informacija, zapratite našu Fejsbuk stranicu.

Komentari(0)

Loading