Početak meča je obeležio žestok ulazak obojice boraca, a prvi udarac je zadao Želva, koji je "overio" u glavu Džakića. Srbin je posle toga promenio taktiku, pribegao nešto drugačijem ritmu, i na kraju ga žestokim udarcem bacio u nokdaun.

Srpski borac je krenuo u borbu u parteru, jednim zahvatom je uhvatio nezgodno ruku Želve, čak se i činilo da je u jednom trenutku polomio ruku ili iščupao iz ramena. Iako su svi pomislili da je upravo zbog toga sudija prekinuo borbu, ispostavilo se da je Slovenac "tapkao" i tako signalizirao predaju.

- Gledaj ovo, gledaj šta ima brat - pokazao je pehar koji je osvojio posle pobede, pa potom nastavio:

- Ali to nije najbitnije, gledaj ovo. Ovo je najbitnije, ništa bez Božje volje, hvala na oovm intervjuu koji radimo. Želim da čestitam Vaskrs svima, Hristos Vaskrsee, kako je Hristos vaskrsao tako da i mi sutra vaskrsnemo stari, a da se rodimo novi i bolji - poručio je Džakić za Telegraf.

Priznao je Džakić da je imao zdravstvene probleme uoči meča.

- Bilo me je strah, ušao sam kao bolestan ovde. Imam sve dokumetnovano. Mogu vam i poslati, pa da napravite reportažu. Temperatura 38.2 i dan pred meč koja je veštački oborena paracetamolom i infuzijama. Zabolelo me je kada sam primio udarac u jetru i bradu. Ali, jurio sam nokaut, trebalo je opreznije malo da radim, da čekam - ali dobro...

O samom meču i zahvatu.

- Znao sam ja da ako ga uhvatim, meni je dovoljno da uhvatim skalpove, glup izraz, ali znao sam kakve skalpove imam i ko je sve u sali. Jer nekoliko ruku u prethodnim pripremama je popucalo, što zbog ega ljudi, zato što su im tamniji pojasevi, ali neće da predaju. Znao sam da je kraj. Samo Kroati nije bio kraj, a i njega sam uhvatio, bolela ga je ruka dve nedelje, ali ajde bio je loš ugao.

Otvorio je dušu i priznao da mu je ovo vrlo verovatno poslednji meč u karijeri.

- Verovatno se više neću ni boriti. Ne mogu više kroz ovo da prolazim iskreno da ti kažem, hoću da se oženim, da dobijem decu, da napravim porodicu. Borbe izuskuju mnogo više, nego što mogu da pružim trenutno i ubuduće.

Sa neverovatnim poštovanjem je Džaka pričao o Želi.

- On je ratnik pravi, čovek koji živi za ovaj sport, mislim da je prvi put "tapkao". Ja Želu volim, ne samo kao prijatelja i saborca, već kao brata. Šta god da mu zatreba u ćivotu, tu sam.

Za kraj poruka za sve:

- Hristos Vaskrse.