Teško da neki tim može imati turbulentniju polusezonu od ove koju su imali košarkaši Partizana. U sezonu se ušlo sa ogromnim ambicijama i ciljem da se napravi iskorak u Evroligi. Nadali su se navijači da bi mogla da se ponovi čuvena sezona 2022/23, pa čak i nadmaši, ali se vrlo brzo sve srušilo kao kula od karata.

Crno-beli su imali sjajan završetak prethodne takmičarske godine. Osvojena je rekordna osma titula u ABA ligi, a Parni valjak je nedugo zatim posle 11 godina postao šampion Srbije i tako prekinuo vladavinu Crvene zvezde.

Zadržan je kostur tima, a prelazni rok je počeo bombastično. Stigao je Džabari Parker - igrač sa ogromnom reputacijom i možda i najveće pojačanje u istoriji kluba. Ko je tada mogao da pretpostavi šta će uslediti...

Nakon nekada drugog pika sa NBA drafta je došao Dilan Osetkovski iz Unikahe, a potom još jedna bomba. Doveden je Šejk Milton, igrač sa ozbiljnom ulogom u najjačoj ligi sveta i navijači su sa pravom imali ogromna očekivanja.

Međutim, falio je još jedan igrač na centru. Otišli su Brendon Dejvis i Balša Koprivica, pa je Partizan ostao samo sa Tajrikom Džonsom na poziciji pet i tako se ušlo u sezonu.

Evroliga je počela ubedljvim porazom od novajlije Dubaija i tada se videlo da nešto ne štima. Međutim, utisak je vrlo brzo popravljen i crno-beli su vezali dve pobede na svom terenu nad Armanijem i Efesom. Potom je u duplom kolu u Španiji ostvarena jedna pobeda i to nad Baskonijom, pa je srpski tim posle pet kola imao pozitivan skor 3-2.

Povreda od koje je sve krenulo nizbrdo

Proklinjaće navijači Partizana taj 20. oktobar. Tog dana su crno-beli igrali meč ABA lige protiv FMP-a i dogodilo se ono najgore. Lider i najbolji igrač tima Karlik Džons je doživeo tešku povredu i već tada je bilo jasno da je završio sa košarkom u 2025. godini. Odmah se videlo koliko nedostaje sjajni plejmejker pošto je Pariz ubedljivo slavio u Areni i tada je krenula serija katastrofalnih rezultata koja traje i danas.

Klub je potom reagovao dovođenjem centra i plejmejkera koji su prosto bili neophodni. Došli su Bruno Fernando i prekaljeni Nik Kalates. Roster je proširen, ali boljitka nije bilo.

Krajem oktobra je na programu bilo duplo kolo. Partizan je dugo odolevao lideru Hapoelu, ali je u finišu posustao i doživeo još jedan poraz, a onda je na neverovatan način ispuštena pobeda protiv Barselone. Vil Klajburn je pogodio trojku sa skoro pola terena, a potom je Sterling Braun promašio lako polaganje za produžetak i Katalonci su se nekako provukli. Zatim je pružena dobra partija protiv Olimpijakosa u Pireju, ali je ponovo loša završnica koštala Beograđane koji su pretpreli četvrti vezani poraz u elitnom takmičenju.

Loš niz je prekinut nekako izvojevanom pobedom nad Monakom, a onda, potop...

Partizan je gostovao najgorem timu u ligi Asvelu i to je bila idealna prilika da se započne serija pobeda i stekne preko potrebmo samopouzdanje. Međutim, srpski i regionalni šampion je katastrofalno otvorio utakmicu dozvolivši protivniku da se razleti i odmah na startu stekne veliku prednost. Uspeli su gosti kasnije da se vrate i imali su dobru situaciju pošto su vodili sa četiri razlike u finišu, ali ni to nije bilo dovoljno, pošto je klub iz Vilerbana preokrenuo rezultat i slavio.

U narednom kolu je Fenerbahče gostovao u Beogradskoj areni i očekivala se reakcija, ali ništa od toga nije viđeno. Ponovo su crno-beli očajno počeli meč i dozvolili protivniku seriju 14:0. U nastavku je viđena bolja igra i veća borba, ali prvak Evrope nije dozvolio preokret i upisan je novi poraz za alarmantnih 4-8 posle 12 kola i to pred možda i najteže gostovanje u ligi - Panatinaikosu.

Nisu se davale velike šanse Beograđanima u Atini, ali je ostavljen veoma dobar utisak u prvom poluvremenu. Ipak, u nastavku se sve raspalo i to drugo poluvreme je bio uvod u tektonske poremećaje.

PAO je napravio neverovatnu seriju 25:0 i na kraju prilično ubedljivo pobedio sa 91:69. Dan kasnije je Zeljko Obradović podneo ostavku na mesto trenera, što je odjeknulo u čitavoj Evropi pošto niko nije očekivao da najtrofejniji evropski trener napusti voljeni klub usred sezone. Nadali su se navijači da bi moglo da dođe do preokreta i da će devetostruki prvak Evrope ostati, ali promene nije bilo i Obradović je napustio klub posle više od četiri godine. Osim Željka, otišao je i sportski direktor Zoran Savić, a umesto njega je došao Žarko Paspalj.

Vladala je velika neizvesnost oko toga ko bi mogao da sedne na užarenu klupu. Najveći kandidat bio je Andrea Trinkijeri, ali do povratka italijanskog stručnjaka nije došlo. Zatim je doneta odluka da Mirko Ocokoljić bude privremeni trener dok se ne pronađe adekvatno rešenje.

Uspeo je Ocokoljić koliko-toliko da trgne ekipu koja je savladala Bajern, a potom i odnela pobedu u prvom ovosezonskom večitom derbiju i to nakon velikog preokreta. Zvezda je imala 16 poena prednosti, ali je Partizan na krilima raspucanog Dvejna Vašingtona slavio sa 79:76. Bio je to nagoveštaj boljih dana za crno-bele, ali je sve to ubrzo palo u vodu.

Već u narednom kolu je Virtus ogolio sve mane Partizana i ubedljivo trijumfovao u Beogradu, a samo dva dana kasnije je pretpljen drugi najteži poraz u istoriji kluba u Evroligi. Partizan je odigrao sramotnu utakmicu u Kaunasu i izgubio od Žalgirisa rezultatom 109:68. Bio je to poslednji put da Ocokoljić vodi ekipu kao glavni trener jer je za novog šefa stručnog štaba imenovan Đoan Penjaroja, koji je pre samo nekoliko nedelja dobio otkaz u Barseloni zbog loših rezultata. Potom je u klub stigao Kameron Pejn, američki plejmejker sa velikim iskustvom igranja u NBA ligi.

Penjaroja i Pejn su debitovali prošlog petka na utakmici proitiv Makabija i taj susret će sigurno želeti što pre da zaborave. Iako je Partizan dobro otvorio meč u Areni i to na krilima upravo Pejna, to je bilo kratkog daha. Još jedno poražavajuće izdanje i još jedan katastrofalan poraz, ovoga puta rezultatom 112:87. Poslednji meč u 2025. godini crno-beli su odigrali u Španiji protiv Valensije. Dobro se Penjarojin tim držao tokom većeg dela susreta, ali je posustao u finišu i prvi deo sezone završava na užasnom 19. mestu sa samo šest pobeda u 19 kola.

Šta dalje?

Jasno je da je Partizan odavno izgubio sve šanse za plasman u plej-in i plej-of. Iako se u sezonu ušlo sa ogromnim ambicijama, postoji bojazan da bi crno-beli mogli da završe na poslednjem mestu na tabeli ako ovako nastave. Pred Penjarojom je težak zadatak da probudi posrnuli tim koji nema nikakvo samopouzdanje, a izvesne su i dodatne promene u igračkom kadru.

Već se uveliko priča da bi klub mogao da napusti problematični Tajrik Džons koji je navodno na meti Olimpijakosa i Barselone. Ipak, najveća misterija je Džabari Parker koji je, kao što je već rečeno, došao kao ogromno pojačanje, a nije pokazao apsolutno ništa i deluje kao najveći promašaj u istoriji kluba. Dobra stvar je to što bi Karlik Džons trebalo da se vrati na teren za otprilike mesec dana. Ostaje da se vidi šta će biti sa ostalim igračima, ali je izvesno da crno-bele na leto očekuje nova velika rekonstrukcija. 

Navijači će što pre želeti da zaborave prethodna tri meseca, uz nadu da bi u 2026. godini moglo da dođe do poboljšanja. Sezona u Evroligi je izgubljena, ali ostaju domaća takmičenja u kojima će Partizan pokušati da popravi utisak. 

Bez konkretnih promena, teško, ali nada poslednja umire...