Košarkaši Crvene zvezde ni ovoga puta nisu uspeli da ostvare cilj i plasiraju se u plej-of Evrolige. Sezona je bila prilično turbulentna, crveno-beli su išli od očaja do sjaja i nazad. Krenulo se sa skrorom 0-2 da bi Janis Sferopulos dobio otkaz, a na njegovo mesto došao Saša Obradović. Ostvareno je sedam pobeda u nizu, a onda je došao najvažniji deo takmičenja i tu je ekipa sa Malog Kalemegdana podbacila. Zvuči poznato?

Rasplet nedoljivo podseća na prošlu sezonu, a i epilog je isti. Zvezda je takmičenje završila na desetom mestu i izgubila prvi meč plej-ina. Prošle godine je bio koban Bajern, sada Barselona. Lekcija nije naučena, Crvena zvezda je stagnirala i ponovo je pala na ispitu. Ma koliko se neki trudili da pričom o tome kako je Evroliga proširena, ublaže krah, smetnuli su sa uma činjenicu da je budžet ove sezone znatno veći. 

Navijači su se nadali, sa pravom. Euforija nije imala čvrste temelje, premda je Saša Obradović nakon sedam uzastopnih pobeda izjavio "Ako ovako nastavimo osvojićemo Evroligu". Ako...

Paradoksalno, ali crveno-beli su najbolje igrali kada su najviše kuburili sa povredama. Kada se roster napokon kompletirao, Zvezdina igra se raspala. Preveliki broj igrača je prodefilovao kroz Mali Kalemegdan, a mnogo toga ostalo je nejasno. Jago dos Santos je otišao, pa se vratio, pa opet otišao. Donatas Motejunas je stigao posle dva kola Evrolige, da bi u finišu sezone izgubio mesto u rosteru. Devonte Grejem je doveden kao ogromno pojačanje, ali se nije snašao. Obradovićev pomoćnik Milan Minić napustio je klub pred utakmicu sa Barselonom...

Nepravedno bi bilo upirati prstom samo u Sašu Obradovića, premda on snosi najviše odgovornosti. Ali, krivci su i igrači, kao i kompletna uprava.

Što se same utakmice sa Barselonom tiče, igrači Crvene zvezde su tokom većeg dela susreta delovali poput razbijene bande. Bez vođe, bez jasnog plana, na momente su delovali panično, a u finišu su se čak i međusobno sudarili. Govor tela kod većine igrača bio je jako loš i kao da ni sami nisu verovali da mogu do preokreta. 

Vil Klajburn je susret otvorio sa šest trojki. Reč je o klasnom igraču, jednom od najboljih u Evroligi, ali je nedopustivo da se igrač koji je u sjajnoj šuterskoj seriji ne preseče makar sa nekim faulom. Kapiten Crvene zvezde Ognjen Dobrić presedeo je meč na klupi! Saša Obradović je posle utakmice rekao da je to bio deo taktike. Da nije tužno, bilo bi smešno. Da taktika bez Dobrića ne donosi željeni efekat videlo se već u prvom poluvremenu. Zašto onda nije ušao u nastavku? Dobrić je igrač zadatka i timu može da pomogne na više načina, što dobrom odbranom, što nekom trojkom koja diže ekipu.

Čima Moneke je solirao, zaletao se često kao muva bez glave. Džordan Nvora u odbrani ne postoji, a pogodio je samo jednu trojku. Nikola Kalinić igra katastrofalno cele sezone, previše je nervozan, očekivalo se da kao najiskusniji u ekipi najviše pomogne timu, ali se to nije desilo. Džoel Bolomboj posle teške povrede više nije isti igrač. Kodi Miler-Mekintajer je protiv Barselone izgubio šest lopti, za utakmicu od ogromnogo značaja to je previše. Džered Batler je na momente davao veštačko disanje crveno-belima, ali je i kod njega primetan veliki pad u formi. Takođe, u odbrani Batler je Zvezdina velika anomalija, što je ekipa Ćavija Paskvala znala da eksploatiše.

Prvo, Zvezda nije smela da dođe u situaciju da završi na desetom mestu. Porazi od Bajerna, Makabija, dva poraza od Partizana su nedopustivi. Ali, kada su se već našli u situaciji u kakvoj su se našli, morali su mnogo bolje protiv Barselone. 

Sada Zvezdi preostaje završnica ABA lige kao i borba za nacionalni trofej. Ma kako se završila ta takmičenja, to ne može u drugi plan da potisne neuspeh u Evroligi. Nije ovo nikakav pomak, niti je ostvaren dobar rezultat, naprotiv. Propuštena je velika šansa da se konačno nešto veliko uradi u elitnom takmičenju.