Srpski fudbal od 2022. nema prvaka Evrope, a i tad je Luka Jović - mada mu se piše pehar u kartonu - imao mizeran doprinos Realovoj kruni (113 minuta u grupnoj fazi). Deset godina pre njega „ušatom“ se radovao Branislav Ivanović, on već kao stub Čelsija.

Box: Image
 

Ranije, od formiranja Lige šampiona u sezoni 1992/93, u pobedničkim ekipama su bili Vladimir Jugović (Juventus 1996), Perica Ognjenović slično kao Jović (Real 2000), zatim Nemanja Vidić (Mančester junajted 2008) i Dejan Stanković (Inter 2010).

Box: Image
 

Prethodno, dok se najjače klupsko takmičenje zvalo Kup šampiona titulom su se okitili Velibor Vasović (Ajaks 1971) i Boriša Đorđević (Hamburger 1983), naposletku i

Box: Crvena zvezda
, koja je 1991. u timu imala Stevana Stojanovića, Radeta Tošića, Gorana Vasilijevića, Ivicu Momčilovića, Vladimira Jugovića, Sinišu Mihajlovića, Vladu Stošića, Dragišu Binića, kao i rumunskog Srbina Miodraga Belodedića.

Box: Image
 
Box: Enterfilet

U tek započetoj sezoni, koja će se pamtiti kao prva u novom formatu, Srbiju pored nacionalnog prvaka s „Marakane“ predstavljaju još sedmorica gastarbajtera. Među njima Dušan

Box: Vlahović s Juventusom
ima najviše šansi da se domogne srebrnog pehara kojem su zbog velikih ručki nadenuli nadimak „ušati“. Istini za volju, „stara dama“ je na kladionicama tek 12. favorit.

Box: Image
 
Box: Enterfilet

Kosta Nedeljković s Aston Vilom i Lazar Samardžić s Atalantom slede na listi naših internacionalaca koji bi (nekim čudom) mogli da se obraduju tituli prvaka Evrope, za njima Strahinja Pavlović s Milanom, dok Veljko Birmančević i Sparta, odnosno Petar Ratkov i Aleksa Terzić sa Salcburgom o tome mogu samo da sanjaju.