BORBA ZA KOJU NIKO NE ZNA Luka Jović o ovome nikada nije govorio: Priča koja lomi srca...

12:19 | 26-03-2024

Fudbal 0

Sve je, na kraju, ispalo kako treba.

Luka Jović
AP/Luca Bruno

Srpski fudbaler Luka Jović retko je otkrivao privatne detalje svog života stranim novinarima.

Ipak, nedavna priča o njegovoj porodici, posebno o njegovoj sestri Milijani, koja se hrabro suočila sa teškom bolešću, sada otkriva drugu stranu njegove ličnosti.

Kao dete, Luka je proživeo teške trenutke dok je njegova sestra Milijana vodila hrabru bitku protiv leukemije. To je bio period ispunjen izazovima kroz koje je njegova porodica zajedno prolazila.

"NE PLAČEMO, PLAČETE VI" Emotivna scena iz Njujorka slomila srca svima koji vole fudbal (VIDEO)

Luka Jović EPA/MATTEO BAZZI
 

- Odrastao sam u mestu zvanom Batar. Ne očekujem da ga znate, ne brinite. To je malo mesto sa samo 105 kuća u selu. Ali za mene je posebno. Sećam se da je jedan čovek iz ovog sela rekao da je ono lepše od Pariza. Tako se i ja osećam. Svi se skoro bave poljoprivredom, i ako ih pitate u šta veruju, reći će vam ovo: Naporan rad i velike snove. Svi u selu štede novac da pomognu deci koja idu na fakultet ili veći grad da rade. Tako je bilo i za mene. Roditelji su radili vredno kako bih našao put u životu. Kada sam odrastao, tata je imao supermarket, ali ako bi imao lošu godinu, morao je da ide u banku da traži kredit kako bi mogao da me vodi na treninge svakog dana. Ujak mi je radio u Rusiji, ali ako bi čuo da imamo finansijskih problema, kupio bi mi kopačke i trenerke, slao je novac tati kada god je trebalo. Srpske porodice su takve, čini mi se, veoma bliske, moralo je tako da bude.

- Ne govorim mnogo o ovome, ali kada sam imao 9 ili 10 godina, starija sestra je bila ozbiljno bolesna, to je bio momenat koji je obeležio naše živote. Doktori su otkrili da ima leukemiju, bila je jako dugo u bolnici. Mama je prestala da se bavi vođenjem marketa kako bi brinula o njoj.

Dobro se seća tih detalja.

- Tokom cele godine, porodica je bila razdvojena, živeo sam sa tatom i dedom, išao u Zvezdu, dok je mama bila uz sestru. Bilo je to teško vreme, ali ono čega se najviše sećam je osećaj odlaska kući u Batar posle utakmica sa Zvezdom. Jednog dana, dok me je tata vozio kući sa treninga, stao je i pokupio ujaka i rođaka. Nisam znao šta se dešava, ali onda sam shvatio da imamo veliko slavlje. Otišli smo kući i sestra je imala papirnu kapu koja je ličila na rođendansku. Rekli su joj da je izlečena i taj nestvaran osećaj se teško može opisati, kad znaš da je sve u redu, jer smo svi bili prestravljeni jako dugo.

On ističe da je njena hrabrost i konačna pobeda bili ključni faktori koji su ga motivisali da pruži svoj maksimum na fudbalskom terenu.

- Kada je moja sestra pobedila bolest, to mi je dalo želju za uspehom, hteo sam da pobedim kao ona. San mi je bio isti kao kod sve dece u Bataru, da igram za Zvezdu i da dam gol Partizanu u večitom derbiju. Ljudi van Srbije možda neće razumeti, Zvezda je nešto što je teško adekvatno opisati. Da li možda znate za klub zbog našeg tunela? Kada dođu da igraju protiv Zvezde, kažu da izgleda ukleto. Ima grafita, jako je mračno, mnogi se plaše, ali za mene je to normalno. Išao sam kroz taj tunel sa 8-9 godina, kada smo mi bili maskote kao mladi igrači. Kad osetiš atmosferu, ne možeš da veruješ.

Tagovi:

Komentari(0)

Loading