Fudbaleri Crvene zvezde u četvrtak (18.45) gostuju ekipi Malmea u meču sedmog kola Lige Evrope. Jako bitan meč za crveno-bele koji bi u slučaju pozitivnog ishoda iz Švedske mogli da se vrate se osiguranim prolećem.

Iz mnogo razloga će meč u gradu Zlatana Ibrahimovića biti poseban po šampiona Srbije. Povratnički debi Dejana Stankovića, prvi zvaničan meč u 2026. godini, ali i prvi put da će se susresti sa čuvenim švedskim klubom.

Ipak, ima onih kojima je plavo-bela boja i te kako poznata. Bilo je srpskih fudbalera koji su nosili dres "nebesko plavih". Veljko Birmančević pre nekoliko godina, sada Andrej Đurić, a pre njih nekadašnji reprezentativac Srbije i ponos Raške - Miljan Mutavdžić (39).

Nekadašnji fudbaler Javora, Novog Pazara, Borca iz Čačka, a sada trener u razgovoru za sport.alo govorio je o Malmeu gde je proveo dve sezone, prisetio se poziva Radomira Antića u reprezentaciju, igranja protiv Ibrahimovića, istorijskog uspeha Javora...

"Zvezda je favorit, ali..."

Da krenemo od onog trenutno najsvežijeg, a to je duel vašeg bivšeg kluba Malmea protiv Crvene zvezde. Šta očekujete i kako vidite Malme koji je ove sezone bio prilično neprepoznatljiv?

-  Malme je ove godine imao jednu od lošijih sezona, nisu se kvalifikovali za Evropu. Oni sad pokašavaju da ojačaju tim, međutim, pojačanja neće moći da igraju protiv Zvezde. S obzirom na sve to, kao i da je švedska liga završena još početkom novembra, da je teško održavati formu bez domaćeg takmičenja, smatram Zvezdu favoritom na ovoj utakmici - ističe Mutavdžić na početku razgovora.

Šta bi moglo da bude presudno u duelu švedskog i srpskog tima i koji rezultat bi po vama bio najrealniji? Imate li neki savet za vašeg bivšeg saigrača iz reprezentacije Dejana Stankovića?

- U kakvoj god da su formi, Malme kod kuće uvek pruža dobre partije. Publika im je uvek vetar u leđa i borbenosti nikada ne manjka, tako da Zvezda mora ući jako u utakmicu i pokušati sa nametne svoj ritam, jer u svakom drugom slučaju teško će doći do povoljnog rezultata. Što se tiče konačnog ishoda, mislim da će biti dosta golova, a ne usuđujem se da prognoziram pobednika. Siguran sam da je Deki, odnosno, ceo stručni stab Zvezde skautirao sve što im je potrebno, da imaju plan šta će i kako igrati, tako da ne verujem da su im saveti bilo kakve prirode potrebni.

Da li vas je zvao možda neko iz Švedske da se raspita o Zvezdi?

- Ima nekoliko njih iz mog perioda još uvek u klubu sa kojima sam u kontaktu, ali oko Zvezde me nije niko zvao. Pontus Janson je kapiten, on je tada bio klinac koji se probijao, Danijel Anderson koji je meni bio kapiten je sada sportski direktor. Naravno, ima tu još ljudi u stručnom štabu i drugim strukturama kluba koji su i dalje prisutni.

Poziv Antića i kruna karijere u dresu "orlova"

Kada već pominjemo Stankovića da se dotaknemo i tog perioda kada ste upisali dva meča za Srbiju. Dobili ste poziv legendarnog Radomira Antića , igrali ste tada protiv Poljske zajedno sa Milijašem, Tadićem, Matićem... godinu dana kasnije i sa Stankovićem, Krasićem, Ivanovićem... Kako sada gledate na tako nešto?

- Poziv u reprezentaciju je bila kruna moje karijere, ispunjenje mojih dečackih snova. Žao mi je samo što mi se odmah posle tih poziva desila povreda kolena, zbog koje nisam igrao skoro celu godinu, pa nisam bio u mogućnosti da se borim za mesto u reprezentaciji za Mundijal u Južnoj Africi. Ono što mi posebno imponuje, da je poziv bio baš od Radomira Antića, što vi kažete našeg legendarnog trenera i jednog velikog gospodina. Nemanja Matić i ja smo zajedno bili debitanti u tim nastupima, tako da eto sa njim sam najviše i provodio vreme tada. Igranje u istom timu sa veličinama kao sto su Stanković, Ivanović, Kolarov, Dragutinović i ostali... smatram jednom velikom čašću i zadovoljstvom. To je jedno veliko životno iskustvo koje nikada neću zaboraviti.

Istorijska sezona u Ivanjici, pa prvo i jedino inostrano iskustvo

Te 2008. godine Javor je pod palicom Radovana Ćurčića igrao možda i najbolji fudbal u svojoj istoriji, pobeđivana je Zvezda, nerešeno sa Partizanom, postigli ste golove protiv oba kluba... Šta vi pamtite iz tog perioda?

- Tog perioda u Javoru se uvek rado sećam. Radovan je tada napravio jednu jaku, skladnu ekipu, veoma dobro ukomponovao sve nas. Atmosfera u timu je bila fenomenalna, sklop mladosti i iskustva, gde su iskusni igrači davali ton igri, a mi mlađi pokušavali da ih pratimo i učimo od njih. Milović i Nikitović su bili predvodnici te generacije, a eto od mlađih da pomenem Vulićevića koji je posle toga bio i kapiten Partizana. Kao najveći uspeh mi je ostalo u sećanju da smo uspeli da vežemo 16 meseci bez izgubljene takmičarske utakmice, što je jedan svojevrstan rekord. A iz te atmosfere i te ekipe, jer samo tim može da izgura pojedinca, jedan od onih koji je iskočio sam bio ja, postigao 5 golova za tu polusezonu, stigao do reprezentacije i prelaska u Malme.

Švedska vam je bila jedino evropsko iskustvo, da li žalite zbog toga?

- U fudbalu je osim kvaliteta, uvek potrebna doza sreće za uspeh. Ja sam imao nesreću da sam dva puta imao teške povrede kolena, posle kojih su dolazile duge pauze. Obe povrede su došle u trenucima gde je moja karijera bila na nekim najvišim tačkama, gde sam posle njih morao bukvalno ispočetka da se dokazujem i borim. Tako da su one dosta oblikovale moju karijeru. Imao sam ponuda posle Malmea, iz Slovačke, Kazahstana, nemačke Cvajte... ali sam se odlučio za povratak u Srbiju. Kada sam ja kasnije hteo ponovo u inostranstvo uvek je falila neka kockica da se sve sklopi, i eto na kraju se nije desilo.

Uplovili ste u trenerske vode nakon završetka karijere, vodili ste i mlađe selekcije Novog Pazara, da li se nešto dešava po pitanju novog angažmana?

- Po završetku karijere sam odmah krenuo sa trenerskim školovanjem, stigao sam do UEFA A licence. Do sada sam bio trener mlađih kategorija u mom matičnom FK Banu, vodio prvi tim u Srpskoj Ligi i Zoni, bio instruktor Fudbalskog saveza za Raški okrug i poslednji angažman mi je bio u Novom Pazaru gde sam vodio kadete u šampionatu Srbije. Polako stičem iskustvo, korak po korak, pokušavam što više da se usavrsim, pa kuda će me put odvesti, vreme će pokazati.