SPORT.ALO INTERVJU Igor Duljaj: Krivili su mene što zaposleni u Partizanu ne primaju plate! Prepoznaće se taj

13:30 | 02-05-2024

Fudbal 0

Ispovest bivšeg trenera crno-belih.

ata
ATA Images

PIŠE: Đorđe Miljanić

Radeći u Partizanu, jasno je da je Igor Duljaj dao svoj maksimum na poziciji trenera. Naravno, ponekad je grešio, ali ono što niko ne može da mu zameri je energija sa kojom je vodio klub. Iako crno-belima nije doneo dugo očekivanu titulu, doneo im je nešto možda i podjednako važno - nadu.

Navijači su ponovo počeli da ih prate, u vazduhu se osetilo da je atmosfera oko "parnog valjka" drugačija u pozitivnom smislu. Ipak, dogodio se kolaps u najgore vreme, ispustio je prvu poziciju na tabeli i vrlo verovatno ostao bez trofeja, što je popularni Duki platio otkazom

EKSKLUZIVNO Igor Duljaj se oglasio za sport.alo i otkrio ko je kriv za njegov otkaz: Postoje ljudi kojima ne odgovara ono što radim!

Sada već bivši strateg Partizana je nekoliko dana po prekidu saradnje dao opširan intervju za sport.alo, koji može da se okarakteriše i kao svojevrsna ispovest, pošto je u razgovoru za naš portal otkrio mnogo zanimljivih i do sada nepoznatih stvari iz perioda angažmana u Humskoj. 

Kako je izgledao dolazak u Partizan? Došli ste u najgorem trenutku.

- Onog dana kada sam se vratio iz Šahtjora su postojali kontakti, dok je još bio Savo Milošević trener, da budem tu, da pomognem klubu. Uvek sam se vodio logikom da pomognem Partizanu, bez obzira ko je u tom trenutku u klubu. Iskreno, nisam tada dovoljno poznavao situaciju dok nisam došao. Pamtim onaj Partizan iz vremena kada sam ja igrao, naravno, to je jedno, sad je neko drugo vreme. Da skratim priču, posle odlaska Ilije Stolice, već je bio neki predlog da preuzmem klub. Postojali su nagoveštaji da to nije dobro ni za mene, a ni za Partizan, tako da, došao je Gordan Petrić koji se vodio, ne istom logikom, nego osećanjima. Ne sme Partizan da ostane bez trenera, to bi bila velika sramota. Kada su me pozvali, kada je Gordan otišao, prva osoba koju sam pozvao bio je Gordan. Kažem: "Gordane, zvali su me iz kluba, šta da radim?". Kaže: "Ti znaš šta je najbolje za tebe". Zvao sam prvo njega ne zbog toga što smo mi prijatelji, već zato što je to red i zato što je on neko koga mnogo poštujem. Došao sam u klub gde su svi sedeli zabrinuti i vidim da su u velikom problemu. Nisam gledao to tako da nekoga vadim iz problema ili da će mene da iskoristi, već je srce odlučilo, iako je razum govorio da nema nikakve logike. Poslušao sam srce i došao sam u najgorem mogućem trenutku, tri dana pred utakmicu sa Crvenom zvezdom, kada niko nije hteo da dođe u Partizan. Mogu sada da kažu da je stajao red da dođe u Partizan, ali generalno, niko nije hteo. Zaključak priče, vodio sam se samo osećanjima prema Partizanu, a ne prema ljudima.

Rekli ste da je sramota da Partizan bude bez trenera. Da li je to prevagnulo pri donošenju odluke?

- Naravno, kako klub može da bude bez trenera? U tom trenutku nisam gledao ljude koji su tu, pa ja da zbog njih pristanem. Znači, meni je bilo važno da ne odbijem Partizan kao Partizan, a ne ljude iz Partizana. Tako smo učeni, vaspitani. Partizan me zove, a ne neko iz kluba. Moram. Moram. Moram, Partizanu kad je najteže. Znam da su imali neko rešenje, da je bio neko bolji, došao bi. To je sigurno, da se ne lažemo.

Kako je izgledao prvi trening u Partizanu?

- Generalno, oni su mene već upoznali, jer sam pre toga radio sa Saletom Stanojevićem. Proces upoznavanja nije dugo trajao, jer nije bilo ni mnogo vremena da se razgovara, jer je već za par dana bila utakmica protiv Crvene zvezde. Znači, uobičajeno: "Momci, znamo se, znamo šta treba da se radi itd". Nema tu neke velike priče.

Kako je Uprava kluba reagovala na Vaše predloge oko pojačanja?

- Prvo, kada smo pričali o pripremama, uvek sam isticao da, u razgovoru sa ljudima iz kluba, ne može da se dogodi da Partizan ode na pripreme sa 15-16 igrača. Neću da dozvolim da se ponovi ono što je bilo sa Ilijom Stolicom, da Partizan igra prijateljske utakmice, da nema dovoljan broj igrača i da zbog toga odloži neke utakmice. To je sramota za klub, za Partizan. U startu sam rekao da ne želim da idem na pripreme ili da budem trener ukoliko Partizan ne dovede adekvatne igrače i dovoljan broj njih koji mogu na neki način pomognu Partizanu.

Pre toga se dogodila situacija sa Fusenijem Dijabateom. Možete li da podelite sa nama šta se dešavalo?

- Pričali smo. Čak je i on rekao: "Šefe, ovo nema nikakve veze sa Vama, ima veze sa klubom". Rekao sam mu da je trebalo da mi kaže, da može da mi se obrati ukoliko ima neki problem, da bih ja znao kako da reagujem, da li imam razloga ili pravo bilo šta da ti snosiš konsekvence od mene. Bio sam ubeđen da je sve u redu. On mi je rekao da nije, klub kaže da jeste. Sad... Istina je, ne znam ni ja gde. Posle toga, kada se on vratio, ništa... Pričali smo, kada je otišao, rekao je da će biti sve u redu, poslao mi je poruku, zvao sam ga mnogo puta, nije mi se javljao, onda mi je odgovorio na poruku. Čak ovde imam i ovde kod sebe tu poruku. Na tome je i ostalo. Nisam unutrašnja kontrola da istražujem ko je u pravu. Igrača nema i to je to.

Miloš Pantović se dogovorio sa Partizanom, ali...

Da li postoji neko sa Vaše liste želja tokom letnjeg prelaznog roka da nije mogao ili hteo da dođe u Partizan?

- Uvek smo prvo gledali domaće tržište, koji su to igrači. Uvek krenete od toga šta imate kod sebe, u omladinskoj školi, koja su to pojačanja koja mogu da odgovaraju profilu Partizana. Mnogi su mislili: "Gde ćemo tamo? Rasulo je...". Imali smo situaciju da imamo Miloša Pantovića, sa kojim je maltene bilo sve dogovoreno, tj. meni je bar tako meni predstavljeno, znam i da je klub u tom trenutku išao preko svojih granica da dovedu Pantovića, a on je u poslednjem trenutku odabrao TSC i time pokazao da nismo još taj Partizan, jer igrači odlučuju da izaberu za njih zdraviju sredinu u tom trenutku, kako su oni smatrali. Već sam se i na neki način pripremao za takve stvari, imao sam to u svojoj glavi pripremljen scenario, da imam spisak igrača ako se to dogodi, da nisu stariji, da nemaju mnogo godina, a dovoljno da u tom određenom trenutku donesu kvalitet i rezultat i da Partizan u budućnosti može da profitira od njih. Uvek sam to apostrofirao i uvek je to bila moja ideja, ne bežeći od toga da tražim alibi. Koga interesuje alibi, ako klub izađe i kaže: "Evo pet godina igramo samo sa našom decom, pa koji god da budemo na tabeli". To je najlakše reći, ali navijači očekuju i jedno i drugo i treće. S pravom.

ata ATA Images
 

 

Partizan je eliminisan iz međunarodnih takmičenja tako što je doživeo debakl od Nordsjelanda. Kako ste oporavili ekipu od takvog poraza i stvorili pobedničku atmosferu u timu?

- Jesu to bili kiksevi. Kada je u pitanju ta utakmica, mi smo otišli sa jednom ekipom. Mi smo otišli sa jednom ekipom, to morate da znate. To je složen proces. Ako hoćete nešto da pravite, morate da imate sistem, da budete spremni za ono što vas očekuje, a to je da, kada krenu pripreme, vi možete da dovede jedno ili dva pojačanja, da već imate formiranu ekipu. To je mnogo važno. Izgubili smo od Azerbejdžanaca 2:0, pa smo prošli na penale, onda su došli Danci, koje su neki neozbiljno shvatili. Pokazali su nam kako izgleda sistem. Kada uporedite njihove igrače, sa našim igračima, po godinama iz njihove škole, gde su oni otišli, koji su to transferi i koji je to kvalitet. To je bilo 5:0, a moglo je da bude i gore. Video sam na aerodromu posle toga da svi beže od mene, samo je došao generalni direktor, ostao je tu sa mnom i znam da je od tog trenutka imao velike pritiske da me odmah smeni. Ne znam iz kog razloga se on time odupreo, nije to hteo da prihvati, nije mi ni on to rekao, već jednostavno znam da je trpeo velike pritiske da me smeni. Onda je krenulo čuveno: TSC, navijači, jedna utakmica, druga, treća, četvrta... I to je krenulo tako. Krenulo je, nešto se probudilo posle utakmice sa TSC-om, navijači, Novi Sad, toliki broj ljudi i motivacija je bila u tome što je na prvoj utakmici protiv TSC-a bio nenormalan osećaj... Dogodili su se navijači. Novi Sad, dogodili su se navijači. To se dogodilo. To je ono što je pokrenulo ekipu, što je njima dalo neki vetar u leđa. Igrače ne možeš prevariti. Igrač će uvek osetiti trenera, da li on veruje u ono što priča, da li treneru drhti glas dok priča, da pokušava da ih ohrabri, a da sam ne veruje u to. Ne. Ni u jednom trenutku se nisam plašio, jer sam verovao u to što radim i nisam odustao od toga. Jer, ako vi počnete da se gubite, da radite neke nepromišljene poteze, onda ste izgubili. Čak i kada ne ide dobro, morate da znate da li će to nešto što radite doneti u budućnosti nešto ili neće.

I delovalo je da su vam igrači verovali. Da li su zbog toga pravljeni dobri rezultati?

- Jeste. Naravno, pre svakog razgovora, tj. dolaska igrača u Partizan, govorio sam da je važno da imaju osećaj sa kime će da sarađuju, da ja znam sa kime ću da sarađujem. I onda je krenulo. Jedan igrač, drugi... Nikad ne možete da kažete da, svi igrači koji su došli u Partizan, imaju kvaliteta, ali neko će ga pokazati ranije, a neko kasnije, neko odmah. To je proces. Došao je Kanute koji stvarno ima kvalitet, došao Severina bez obeštećenja, smejali su se tome. Došao je Saldanja... I onda tako, jedan za drugim, pa naši igrači, pa Taki Nikolić, pa Aranđel Stojković, pa fantastični golman Aca Jovanović, to je jedna persona, ličnost, neverovatna pojava, Zahid... Onda su ljudi počeli: "Ko je ovaj, a ko je ovaj?". Rekao sam da su to igrači koji nisu skupi, koji nemaju ogromne plate, jer nema logike da stariji igrač ima veliki ugovor, to ne vodi ničemu.

Tokom zime je otišao Kristijan Belić, koji je na neki način bio motor ekipe. Da li je zbog toga Partizan igrao slabije tokom proleća?

- On je bio mnogo značajan za Partizan i, ako ste videli koliko je imao golova i asistencija. Dobio je ulogu koja ga je preporučila da ode u mnogo ozbiljan klub i mnogo ozbiljno prvenstvo. Jer, ako pogledate malo unazad, Belić pre toga i posle toga, dva sasvim različita igrača. Ali, kada su bili u pitanju Ilić i Belić, samim tim što nismo igrali Evropu, klub je ostao u deficitu i to je najveći problem. Kada pravite unapred računate šta ćete da radite kada prođete Ligu Evrope, pa prezimite u Evropi, zaradićemo toliko i toliko. Tako ne može da se funkcioniše. Tako da sam ja i u tom trenutku osetio veliku odgovornost da zbog neulaska u Evropu, pored navijača, da trpi finansijski. Dešavalo se da govore ljudima zaposlenima u klubu bude rečeno: "Evo vam ga Duljaj, pa se njemu javite za plate, zbog njega ste u problemu.". Ja sam to, naravno, trpeo, ćutao sam i izvol'te - Ilić, Belić. Imate na raspolaganju druge igrače i svako vredi onoliko koliko je spreman da vas plati. Tako da je Partizan ponovo na neki način na mapi ljudi gde ima igrača. Ilić je otišao u Bolonju posle tri meseca, hajde da budemo iskreni, šta se sve pričalo za njega. Ilić je svašta doživljavao sa mnom. To je bio dril koji je morao da prođe za ono što ga očekuje. Sada je tamo, u Italiji.

Ksander Severina je jednom prilikom samo otišao iz Beograda, ali ste uspeli da ga vratite u Partizan. Šta ste mu rekli kada se vratio?

- Kada se vratio, samo sam ga zagrlio i rekao mu da ima obavezu da se izviniš navijačima i igračima. Da treba da radi još jače nego pre, jer znam da ta odluka nije bila njegova, jer on ima nekog kao agenta, koji mu je zapravo kao stariji brat, koga je on poslušao i ja sam sa agentom dan i noć pričao. Neću da ulazim u to zašto i zbog čega, uglavnom, rekao sam, makar došao po tebe u Holandiju, a poslao mi je adresu, da odem po njega, da ga uhvatim za ruku i da ga vratim u Partizan. Ne bih dozvolio da se ponovi slučaj Asano, Dijabate... Ako sam te ja na neki način uzeo pod svoje, ja odgovaram i ima da se vratiš bez obzira na konsekvence. On se vratio, iako je imao ponudu još jednog italijanskog kluba i neko od naših igrača je otišao umesto njega na toj poziciji i on je ostao tu. Verovali smo jedan u drugog i on se dokazao, pogotovo na utakmici sa Zvezdom. I sada Partizan opet ima mogućnost da unovči još jednog igrača.

ata ATA Images
 

I ne samo to, deluje da je Severina tokom jeseni zaigrao fudbal života. Da li je cela ta situacija doprinela da postane još bolji?

- To su sve mladi igrači. To je momak od 22 godine. Nije on došao sa 19 kao na primer Kastiljo sa drugog kontinenta. Ljudi prvi put napuštaju svoju zemlju, kuću... Kod njih drugačije funkcioniše sistem, kada sve imate nešto na vreme i to su za njih mnoge stvari neshvatljive. Uvek je potreban, iz iskustva svog, period adaptacije. Nemamo vremena, ali je potrebno. 

Rekli ste da je Darijo Srna mnogo pomogao da se u Partizan dovedu neki igrači.

- Dubok trag smo ostavili on i ja u Šahtjoru i dok sam bio pomoćni trener Paulu Fonseki, video sam kako to izgleda iz drugačijeg ugla. Nisi ti samo trener, nego moraš da se baviš i nekim drugim stvarima, a to je da vidiš profil igrača koji je potreban klubu. Mora da se dovede igrač profila šta je za Partizan, a ne samo šta se treneru sviđa. To je ono što sam rekao, imate sistem. Koji je to profil za Šahtjor? Isto sam se time vodio u Partizanu, naravno u skladu sa mogućnostima, šta može da se dovede. Da se ne dovede neko samo da bi se doveo i da se ne plaćaju veliki transferi samo da bi se platili. Uvek napravite analizu gde su ti igrači otišli. Veoma prosto. Za sve da se napravi detaljna analiza. Kada sam došao u Partizan, pozvao sam Darija i zatražio mu pomoć, pošto znam da u Šahtjoru ima ogromna skauting služba i znam da imaju ogroman spisak mladih igrača, koji su interesantni klubu. Oni sve te igrače drže u bazi podataka i prate gde će ti igrači na kraju da završe, iako nisu došli u Šahtjor, kako bi videli da li je njihova procena bila dobra. Što se tiče Darija Srne, tu je bila još jedna osoba koja je mnogo pomogla, a koja je pokrenula tu celu mašineriju što se tiče igrača u Šahtjoru. Oni su već gledali te igrače i to ne samo jedanput, već mnogo puta. Nisu to bili "jutjub igrači".

Kastiljo će koštati 50.000.000 evra

Kako je Srna reagovao kada je video da sa Partizanom ostvarujete odlične rezultate?

- Najbolja vam je reakcija kada jedan klub kao što je Šahtjor pošalje igrača koji je u tom trenutku mogao da ode u američku MLS ligu kao što je Kastiljo, za ogroman novac. Rekoše: "Ne može, poslaćemo ga u Igorove ruke u Partizan". I to bez obeštećenja. Sad, koja je to bila priča? Naravno, odmah sam znao šta će da bude, govorili su da razvijamo tuđe igrače, iako je bila ideja da ostane još godinu dana posle kraja ove sezone i da Partizan ima procenat od prodaje kada se bude prodavao iz Šahtjora, jer sam znao gde će, a ovo slobodno zapišite, završiti Kastiljo. I za koji transfer. Evo, kažem vam, otići će za preko 50.000.000 evra iz Šahtjora. I imate igrača za koga ne plaćate obeštećenje, a kada bih vam rekao da je primao manju platu nego igrači iz omladinske škole koji potpisuju za Partizan. Toliko je zarađivao u Šahtjoru, jer je znao gde dolazi, jer je Šahtjor kao izlog za najjače evropske klubove. Kad kažem izlog, da ljudi dolaze da gledaju klub zbog kvalitetnih igrača koji mogu da se prodaju.

ata ATA Images
 

Pred Novu godinu ste otišli na promociju kalendara košarkaškog kluba Partizan. Da li Vam je to neko uzeo za zlo?

- Rekao sam da idem, meni ne treba ničija dozvola da ja pitam s kime ću da idem da pijem kafu, da li je to neki prijatelj iz Crvene zvezde ili štagod. Da mi neko zameri što idem na promociju kalendara Partizana u košarci. To bi stvarno bilo, to ne mogu da verujem. Mislim, neko mi je nešto zamerio, kao: "Ideš tamo gde je neko protiv nekoga...". Mislim, rekao sam, ovde nema naši i njihovi. Ovo je Partizan ljudi moji. Nema moji i tvoji, naši i njihovi. Partizan. To je priča. Time sam sve rekao.

Vidi se povezanost koju imate sa košarkaškim klubom. Da li je to zbog toga što volite košarku ili imate nekoga bliskog u klubu?

- Moj mlađi sin Aleksa je veliki obožavatelj, on ide da gleda košarku i voli da gleda zbog atmosfere, navijača... I stariji sin Stefan, oni su ušli na utakmice, a ja sam pratio košarku preko TV-a i oni su me naterali da jednom odemo na utakmicu. I onda sam došao na ideju da igrači koji su došli u Partizan, da im malo približim šta znači podrška, šta znače navijači, jer oni su bili zbunjeni kada su došli u početku da našem stadionu na jednom delu tribina nema navijača, a ima ih na gostovanjima, a ima ih na košarci. Videli ste sami po njihovim društvenim mrežama da su bili toliko oduševljeni da su sami dolazili, pa čak i stekli neka prijateljstva kao Saldanja sa svojim zemljakom. To je nešto normalno, prirodno. Svako ima pravo na svoje mišljenje, ali meni nije potrebna dozvola da pitam sa kime ću sa sednem na piće ili tako nešto.

Na šta ste najviše ponosni iz perioda u Partizanu?

- Najviše sam ponosan što sam imao tu privilegiju i čast da radim sa ljudima koji su bili oko mene. Da sam se ponovo osetio kao da sam se ponovo rodio. Te emocije sa igračima koje smo u jednom trenutku podelili sa navijačima i sa juga i istoka i zapada, ta gostovanja, ta podrška... Ponosan sam i na neke privatne poruke igrača koji su imali da kažu to što su imali. To mi je najveća satisfakcija i ljudi koji me susreću na ulici, bez obzira na pripadnost kluba, koji kažu: "Svaka čast za posao". 

Mnogo ste se trošili kao trener Partizana. I emotivno i fizički. Odakle Vam snaga za sve to?

- Kako odakle? Jednostavno, to je tako (smeh). Ako sam kao mali, od '90 do '95 putovao 116 kilometara svaki dan da bih došao na trening Partizana, mislim da sam Vam time dao odgovor na pitanje. To je ljubav. Ljudi kažu: "Partizan te je istrošio, da si emocionalno sebe.". Mene sad ako pitate, sad imam još veću energiju i još veću želju bih imao da sam ostao. Volim taj tim, volim te igrače, volim te navijače, volim taj klub. Kako mogu da budem umoran? Nema tu umora.

Da li ste imali neke zdravstvene probleme tokom vođenja Partizana? Kažu da je stres najgori neprijatelj tela.

- Znate kako, tri godine sam u Šahtjoru prošao kroz dril, tako da sam taj test prošao. Onaj ko ne može da živi i radi pod stresom, onda taj i ne treba da se bavi nijednim poslom. Šta god da je u pitanju. Govorili su mi ljudi da ću se razboleti u Partizanu, ali sam ih uvek pitao: "Što bih se razboleo, majko moja?". Smatram da mogu da podnesem svaki vid pritiska. Sve sam to već prošao. Da ne pričamo '90 godine kad sam putovao čega sam se sve nagledao u ono vreme. 

Tokom večitog derbija ste komunicirali preko telefona sa Markom Jovanovićem. Kako je to sve izgledalo?

- Jednom sam ga uplašio, kada smo dali gol, u tom trenutku smo pričali... Onda sam ja, ono... Obradovao. Od gore se sve lepo vidi. I odatle je mnogo lako pričati šta i kako, međutim, kada ste dole, moraju neke odluke da se donose. Rekao sam da to nije to toliko složen proces, to se sve lako pripremi. Igrači znaju šta treba da se radi, imate izmene, trener prenese poruku... Sad, naravno, rukovođenje ekipom, to je mnogo teže, dok ti nekome nešto kažeš... Generalno, igrači su znali šta treba da rade u datom trenutku. I to je bila fenomenalna utakmica dok je neko nije uništio. Jednostavno, bilo je pet golova, ali dozvolili smo da Zvezdi i Partizanu, da neko dođe i uništi utakmicu. Neko ko nije dostojan da vodi derbi. Imam i ja oči, neki put ne vidim sve, ali imam druge ljude koji mi kažu. Jeste, nije, šta je bilo pre toga i onda se tako napravi podela u društvu na Partizan i Zvezdu, što je za mene nonsens, da se svađaju drugovi, braća, kumovi... Svako mora da snosi odgovornost kada nešto izađe i kaže, da zbog nečije reči može nekome da bude razbijena glava. 

Govorilo se da ste u lošim odnosima sa Albertom Nađom. Šta je istina?

- To je bila samo razmena mišljenja. Nijedna informacija o toj situaciji nije potekla od mene, niti od Alberta, ali to znači da je moguće neko sa namerom napravio tu priču. Pričalo se kao da se neko davio tu, što nije istina. Bila je samo razmena mišljenja i to je to. Ja to mogu da kažem sa moje strane, Albert ima svoju stranu, ali generalno, to je to. Nije bilo ne znam ni ja čega, to su gluposti.

Da li imate neku poruku za Alberta Nađa sada kada je postao trener Partizana?

- Za Alberta? (smeh). Biće mnogo teško, neka samo održi ovo što je do sada urađeno. Naravno, da ukoliko može, da bude ono što bi trebalo da bude. On je stariji, duže je u fudbalu od mene, ima iskustvo vođenja, tu je u sistemu, zna igrače, tako da, to je to.

Paralela sa Željkom Obradovićem

Koliko Vam znače ovacije navijača?

- Mnogo mi znači. Iskren da budem, neverovatno mnogo. Rekao sam da sam time ponovo rodio na neki način. To ne možete da kupite. Jedan Željko Obradović, nadam se da mi neće zameriti što ga uzimam u usta, ono što on doživljava na utakmicama, ne postoji novac, ne postoji bilo šta na svetu što može da zameni takvu povezanost, a on je osvojio sve živo što može da se osvoji i da on, bez ikakvog materijalnog motiva, da je on tu zbog novca, to je jednostavno ljubav prema tim ljudima koji dolaze da bodre Partizan bez ikakvog interesa. To je najveći kompliment, da neko ko nema nikakav interes, da ti skandira. Navijači su ti koji se razboljevaju, svađaju zbog Partizana. To su ti ljudi.

Žoc Marko Metlaš
 

Mnogo puta ste govorili da Vam je Partizan mnogo dao. Da li sada osećate da ste mu se na neki način odužili?

- Nikada neću moći da vratim Partizanu. To što je Partizan dao meni, nikada. Jer, dolaskom u Partizan '90 godine kao dete, kada sam kročio na stadion i onaj osećaj kada sam obukao dres, ja sam sve svoje snove ostvario. Tako da, šta god da uradim, nikada neću moći da dam Partizanu ono što je Partizan meni dao. Jer je meni Partizan dao mogućnost da ostvarim svoje snove.

Tokom jedne televizijske emisije ste rekli da Vam je podršku pružio jedan bivši igrač Zvezde. Da li možete da otkrijete ko je to?

- To je jedan igrač posle večitog derbija, ne mogu da kažem ko je on, obećao sam mu da neću. Kad se već čulo da ću biti smenjen, jedan mladi igrač koji je otišao iz Crvene zvezde mi se zahvalio, jer sam mu davao savete kao stariji brat ili trener, dao sam mu savete da nastavi da radi, da ćuti i zahvalio mi se na tome i dao mi je podršku. To su te neke stvari gde sport mora da spaja ljude. Nije normalno kada se funkcioneri prepucavaju, jedni drugima šalju kojekakve poruke... Šta onda da očekujemo od navijača? Pričao sam, među tim navijačima ima mnogo dece i moramo da vodimo računa kakve će generacije da stasavaju uz nas. Šta mi njima ostavljamo. Mržnju. Ne, mi treba da im ostavimo da se oni utrkuju ko će da pokaže veću ljubav prema klubu. To je cela priča.

Kakvi su Vam planovi za dalje?

- Ne znam. Ovo se sve izdešavalo, kao, da odmorim? Mada, nemam od čega da odmorim (smeh). Tu sam, gledaću Partizan i eto, već su počeli neki pozivi da se interesuju za mene, ali je sve na "stend baju" dok ne završim neke stvari koje imam. 

Govorili ste uvek iskreno i šta Vam je na duši, svaka vaša konferencija za medije je uzdrmala javnost, da li je ipak ostalo nešto što niste stigli da kažete?

- Znate kako, uvek, bez obzira na poziciju koju bilo ko obavlja, ta pozicija je nešto za šta ste vi odgovorni, da uvek mora da stane iza svojih poteza. Ako je to Upravni odbor, ako je sportski direktor, generalni direktor, predsednik, igrač, trener, uvek morate da stanete iza onoga što pričate. Znači, ne sme da neko nešto donosi, a potura druge. Nemojte da se krijete iza drugih. Sada, kao, imenujte. Nemojte iz senke da gurate neke druge. Prepoznaće se taj na koga mislim. 

Znači, neko nije ispunio ono što je obećao?

- Neko je navikao da bude na funkciji do kraja. Samo ću to da kažem. Ne treba se kriti, ne treba biti, ako ima iole dostojanstva, da se lepo izađe i kaže. Da se stane u zaštitu, ako se već priča da se voli klub, onda da se izađe, a ne da se guraju igrači i treneri ispred.

BONUS VIDEO:

Za više sportskih informacija, zapratite našu Fejsbuk stranicu.

Komentari(0)

Loading