Smrt legendarnog košarkaškog trenera Duška Vujoševića potresla je celokupnu sportsku javnost.
Odlazak "generala", kako su ga zvali navijači Partizana, teško je pao mnogima, ali pre svega, onim istinskim ljubiteljima igre pod obručima.
Reč je o čoveku zbog koga su mnoge generacije zavolele košarku, a kako i ne bi kada ju je on sa toliko pažnje i strasti izučavao i enormno znanje koje je posedovao, prenosio na igrače.
Uz njega su brojni košarkaši, koji su tek uplivavali u taj svet i maštali kako će jednog dana imati dobre karijere, stasali, postali uspešni, ali, nikada nisu zaboravili na svog učitelja - Vujoševića.
Pored njega, igrači se nisu razvijali samo fizički već i obrazovno, mogli su da nauče i primene brojne mudrosti u svakodnevnom životu, ali i na parketu, a jedna od njih se posebno izdvaja:
-Košarka je alhemija gde se znoj pretvara u zlato - i ona nam govori koliko je u trenerskom poslu težio da što više motiviše košarkaše i da postanu ne samo bolji sportisti već pre svega i bolji ljudi.
-Može da se pogreši kakav je neko igrač, ali ne sme da se pogreši u tome kakav je neko čovek - još jedna u nizu Duletovih mudrosti koje se pamte.
Bio je sinonim borbe ali i bezbroj puta dokazao da čuda i te kako jesu moguća.
Kroz istoriju košarkaškog kluba Partizan, Vujošević ih je učio kako da se bore, nose sa pritiskom, porazima, ali i pobedama.
Zaista je teško u moru mudrih izreka koje je izgovarao i tako uticao na igrače da se afirmišu u uspešne, odrasle, a pre svega vaspitane osobe, izdvojiti one najbolje.
Ali, postoji još jedan citat koji obuhvata sve ono za šta se Dule zalagao. Često je spominjao kako Italijani imaju izreku:
-Ako su ruže - procvetaće. Ako su u korovu, onda neće. Ali, siguran sam da su ruže - govorio je veliki trener. Ruže kao metafora razvoja igrača za koji se tokom čitavog života zalagao i upravo to predstavlja njegovu najveću zaostavštinu.
Upornost, trud i rad (ruže) će se isplatiti i doći do izražaja kad tad. Ovo je bila ujedno i motivaciona poruka koju je često koristio Vujošević, a na hiljade ruža je poletelo u čast voljenog trenera te emotivne večeri u Areni.
O kakvoj se veličini u svetu sporta radi, govori i brojnost saučešća koja su pristizala sa starog kontinenta, ali je bilo i onih "preko bare". Mnogi su na taj način želeli da odaju poštu jednom od najvećih.
Ipak, Duško Vujošević će posebno biti urezan duboko u srcima navijača Partizana sa kojim je ostvario najveće uspehe i osvajao najviše trofeja u istoriji crno-belog kluba.
Jednom rečju - sinonim Partizana, bio je i biće. Najviše se pamte dva fajnal-fora sa Partizanom, najpre u belgijskom Ganu 1988. godine, a onda i onaj sada već čuveni koji pamte mlađe generacije u Parizu - 2010.
Tu konekciju sa Partizanom i navijačima malo ko može da shvati - jedino istinski poznavaoci sporta.
Nije uvek bilo lako, ali je uvek bilo lepo - reći će vam svaki crno-beli navijač.
Meč protiv Žalgirisa na Veliki petak neće biti dugo zaboravljen. Čitava Evropa gledala je kako više od 20.000 duša u Areni odaje poštu svom idolu i čoveku koji ih je toliko puta usrećio sportskim uspesima.
Ljudi sa suzama u očima, ružama u rukama, došli su da se oproste i kažu poslednje "hvala" najtrofejnijem treneru.
Duško Vujošević je generacijama navijača obeležio detinjstvo. Mnogi su odrastali gledajući mečeve koje je predvodio sa klupe crno-belih.
Da se ništa ne dešava slučajno, govori i podatak da mu je poslednja utakmica na klupi crno-belih bila upravo protiv Žalgirisa tog 04. aprila 2014. godine, a na večni počinak ga je njegov Partizan ispratio baš protiv tima iz Litvanije.
Mnogi će reći slučajnost - ipak, izgleda da je baš tako moralo da bude...
Čitava karijera Duška Vujoševića stala je u ta tri minuta video snimka uoči meča protiv Žalgirisa. Njegov život je bila košarka - a neki od najuzbudljivih trenutaka ređali su se na velikom platnu.
Niko nije ostao ravnodušan, suze, tuga i bol u ljudima, prolamali su se Arenom. Iako tužni, bili su i ponosni što su imali priliku da budu savremenici lika i dela Duška Vujoševića.
Bilo je srećnih, ali i tužnih trenutaka za vreme Duškovog mandata u crno-belom taboru.
Ali, navijači će pamtiti samo one srećne, baš kako kaže i čuvena pesma Gabi Novak - "Pamtim samo sretne dane", koja se začula u Areni, a citirao ju je upravo Vujošević...
-Pusti tu pesmu, neka prati ovu priču. Smejaćemo se mi još - začulo se Duletovim glasom, a svima je stala knedla u grlu.
Bila je to i poslednja lekcija košarkaškog učitelja da u životu treba pamtiti samo ono lepo i da se vrednost čoveka ne meri brojem osvojenih titula već kakav uticaj ima na druge ljude i kakav je trag u njima ostavio.
Komentari (0)