ZA MENE I MIHU JE TADA SVE KRENULO NIZBRDO Dejan Stanković nikad iskrenije o bombardovanju

12:28 | 24-03-2025

Fudbal 0

Autor: Ratomir Đusić

Agresija NATO alijanse na Srbiju je počela 24. marta 1999. godine.

Dejan Stanković

Prema podacima Ministarstva odbrane Srbije, tokom 78 dana agresije ubijen je 1.031 pripadnik Vojske i policije, a poginulo oko 2.500 civila, među njima 89 dece. Ranjeno je oko 6.000 civila, od toga 2.700 dece, kao i 5.173 vojnika i policajaca, a 25 osoba vodi se kao nestalo.

Narod u zemlji je trpeo veliku patnju, a veliki broj sportista koji je igrao u inostranstvu je na sve načine pokušavao da skrene pažnju javnosti na teror koji trpi srpski narod. Jedan od njih je bio i naš legendarni fudbaler, a sada trener Spartaka iz Moskve Dejan Stanković.

Popularni Deki je tada imao 21 godinu i zajedno sa Sinišom Mihajlovićem je na svakoj utakmici nosio majicu sa natpisom ''target'' i ''peace no war'' zbog kojih je imao i problema u Birmingemu. Kao što sam kaže u svojoj autobiografiji, bombardovanje je toliko pogodilo Mihu i njega da je Lacio, čije boje su branili, nekako tada i posustajao u borbi za titulu.

Pročitajte još:

Pročitajte još:

Pročitajte još:

Pročitajte još:

Pročitajte još:

Pročitajte još:

- I danas mislim da je za Mihu i mene sve krenulo nizbrdo tog 24. marta kada je počelo bombardovanje Srbije, Beograda. Okupili smo se pred meč sa Ircima na Paliću. Reprezentacija. Završili smo trening, ja legao da spavam. Piksi Stojković me budi - počeo je Stanković svoju priču:

- Hajde mali zovi ženu, pokupiće je moja supruga pa idemo u Mađarsku, da letimo svako svojoj kući - rekao je Piksi.

- Nema utakmice?

- Nema.

- Super, imam dva tri dana slobodno.

- Mali, gledaj dnevnik, jesi lud.

- Imam dva, tri dana da se izludujem u Beogradu.

- Čuješ li ti šta ti govorim, bombardovaće nas - jasan je bio Piksi.

Tek tada je Stanković shvatio o čemu se radi. Na Paliću je prešao granicu, iz Budimpešte leteo u Cirih odakle je krenuo za Torino, ali sa zakašnjenjem.

- Dođem u hotel, upalim TV, a svuda gori. Ne znam šta da radim. Zovem prijatelje u Rimu koji su u ambasadi. Tamo svi kukaju, plaču, ne veruju šta se događa. Crn, crn period, katastrofa. Nije mi bilo ni do čega. Mart, april, maj...Miha i ja nosimo majice sa natpisom ''target'' i ''peace no war''. Ne znam koliko je to značilo - rekao je Stanković koji je istakao i šta je tadašnji trener Lacijala Erikson rekao u svlačionici:

- Rat je blizu nas, ali nas taj rat ne treba da zanima. Naš rat je tamo na terenu, gledaćemo da poštujemo naša dva igrača.

Svojevremeno rekorder po broju nastupa za nacionalni tim je dodao i to da su navijači Lacija bili uz Mihu i njega, odnosno da su pokazali solidarnost. Međutim, napomenuo je i neprijatnost na meču sa Majorkom u finalu Kupa pobednika kupova.

- Imali smo majice sa aplikacijama ''target'', ali je delegat tražio da ih skinemo pred izlazak na teren. Čitava pometnja. Pobedimo, dobio sam neki udarac u glavu, puče i nos. Krv svuda po dresu. Ipak, moj prvi evropski trofej - istakao je Stanković.

Za više sportskih informacija, zapratite našu Fejsbuk stranicu.

Komentari(0)

Loading