Karlik Džons je gostovao u podkastu "X&O's CHAT" kod Edina Avdića gde je govorio o brojnim temama, a dotakao se i "večitog" derbija sa Crvenom zvezdom.

Najbolji košarkaš Partizana je u četvrtak blistao protiv crveno-belih i bio najzaslužniji za pobedu svog tima nad največim rivalom.

Istakao je sjajni plejmejker da nijedan sportski događaj ne može da se meri sa okršajem "večitih".

- Čoveće, te utakmice su neverovatne! Iskreno mislim da je to najbolji rivalitet u celoj košarci. Taj intenzitet je apsolutno ludački. Ljudi dolaze sa svih krajeva sveta samo da bi gledali taj meč. Neki od njih verovatno i ne znaju ništa o košarci, ali su tu, u dvorani, vrište, navijaju i uživaju u toj bolesnoj atmosferi - počeo je Džons.

On je istakao i zanimljivu filozofsku stranu ovog rivalstva, napominjući da jedan tim bez drugog ne bi bio to što jeste.

- Mislim da je ovo rivalstvo dobro za samu košarku. Oba tima su na neki način potrebna jedan drugom da bi ovo funkcionisalo. Nama treba Crvena zvezda da bi ovo bilo pravo rivalstvo, njima trebamo mi. Uvek je to borba do poslednjeg daha, uvek je to meč koji se igra "na nož" i neverovatno je biti deo toga.

Karlik je priznao da pred poslednji odigrani derbi nije mogao da oka sklopi, a razlog je bio "bes" koji je nosio u sebi mesecima.

- Ovaj poslednji derbi je bio poseban. Nisam spavao uopšte noć pre utakmice. Bio sam spreman kao nikada pre. Razlog? To što sam propustio onaj prvi derbi na našem terenu zbog povrede. Gledao sam saigrače kako izlaze na teren, video sam naše navijače kako skaču, kako "lude"... Arena je podrhtavala, a ja sam sedeo sa strane i samo sam sebi u glavi govorio: "Čoveče, koliko želim da budem tamo dole". To me je izjedalo i zato sam u ovaj naredni ušao sa neviđenom energijom.

Na pitanje kako se priprema za derbi, Karlik je rekao:

- Trudim se da tretiram svaku utakmicu isto. Moja rutina na dan utakmice je jednostavna: šuterski trening, dođem kući, jedem. Porodica mi je sada tu, pa se družim sa njima, pa dremnem. Ako nisu tu, čujemo se na Fejstajmu. Jedem gumene bombone pre utakmice. To radim toliko dugo da je prirodno. Jednom sam ih zaboravio, i jedan od fizioterapeuta je samo ušao u svlačionicu i bacio mi kesicu gumenih bombona. Rekao sam mu: "Nemaš pojma koliko si me spasao." Čak mi i navijači donose gumene bombone, imam ih pune ormariće u svlačionici i u kolima. Ljudi mi ih daju u restoranu.

Za igrača koji je igrao NBA utakmice i suočavao se sa Lebronom Džejmsom, derbi nosi posebnu vrstu pritiska koju novac ne može da kupi.

- To su utakmice pod "velikim svetlima". Tu se igra za ponos. Želiš da pobediš za sebe, za trenera, za klub, ali najviše za navijače i ono "pravo na hvalisanje" koje pobeda donosi u ovom gradu. Ja se ponosim tim utakmicama, moji saigrači takođe, a vidim da je isto i sa igračima drugog tima. Kada spojiš sav taj ponos i strast, dobiješ najbolju utakmicu koju košarka može da ponudi - zaključio je Karlik Džons.