Baš u vreme kada je trebalo da ode na svoj prvi Austalijan Open, otac mu je saopštio teške vesti. Njegova sestra Srđana se borila sa leukemijom i od te 1988. godine kreće tužna priča porodice Ivanišević.

On je tad imao 17 godina i silnu želju da pomogne sestri, koja je bila i trudna, a novac za lečenje je bio preko potreban.  

- Pre nego što sam otišao, otac mi je rekao: "Vidi, imam loše vesti, sestra ti je bolesna, moramo da se posvetimo njoj, sada si sam". Tretmani za tu vrstu bolesti, od koje je umiralo mnogo ljudi, bili su jako skupi i te noći nisam spavao. Međutim, otišao sam u Australiju i izgubio u finalu kvalifikacija za Adelaid. Ipak, upao sam u glavni za Australijan Open i postao prvi igrač koji je iz kvalifikacija stigao do četvrtfinala - prisetio se Ivanišević.

Njegov potez je vredan pomena i defintivno dokaz kakav je on čovek i brat iako je tada imao jako malo godina.

- Sav nagradni fond koji sam zaradio uzeo sam u kešu, a do tada sam ga video samo na televiziji. I onda sam, sećam se, putovao na Dejvis kup protiv Danske u Beogradu, a sa sobom sam nosio sav taj novac u jakni. Stjuardesa me 16 puta pitala hoću li skinuti jaknu, ja sam je svaki put odbio i rekao: "Ne, dobro mi je tako - rekao je nekadašnji teniser jednom prilikon.

Sav osvojeni novac je dao ocu i preusmerio ga na sestrino lečenje, čija borba je trajala preko 30 godina, a iza nje je ostalo troje dece, Lana, Goran i Ivana.

-Imala je rak limfnih čvorova kad je bila mlađa, prošla je silna zračenja i sve je ostavilo traga. Bolest se nije vratila, ali su oštećenja bila u svim mekim tkivima. Posebno su stradala pluća i srce. Godinu dana pre smrti imala je tešku upalu pluća. Virus je napao tri zaliska i bila je potrebna promena. Operacija je trajala 11 sati. Sve je prošlo u najboljem redu, planirali su kako da je probude. Međutim, javila se hipertenzija i nisu mogli da joj pomognu.